U Veneciji gondola, u Krupi unska lađa

„Bihaćka lađa je, na primjer, karakteristična po tome što je kratka i po tome što ima oštrije crte. Ja ne bih nikoga da uvrijedim, ali mi za njihovu lađu ovdje u Bosanskoj Krupi kažemo da je „sandučara“. Zato što malo liči na sanduk. Uvijek su se ljudi natjecali ko će napraviti ljepšu lađu, što okrugliju, a Krupljani puno vole te lađe i danas kad kažete „Krupska lađa“, to se podrazumijeva da je to nešto posebno lijepo i elegantno, i, da ne budem neskroman, nešto otmjeno“, priča Krupljanin Himzo Bužimkić, iskusni krupski lađar, počinjući tako ovu priču u duhu koji je, kaže, tipičan za unske lađare. „Svako mjesto na rijeci Uni, od Martin-Broda pa do Bosanskog Novog, ima svoj model lađe i svi kažu da je njihova najljepša. A to vam je kao kad se bira Miss svijeta. Sve su te žene lijepe, ali jedna je ipak najljepša. A ja sam Krupljanin i šta da vam kažem, za nas je Krupska lađa Miss svijeta“, šali se Bužimkić.

Oduvijek su se unski lađari takmičili u tome čija će lađa biti ljepša i sa čijom će se na rijeci najlakše i najefektivnije obavljati razni poslovi. Tako danas rijekom Unom kruži nekoliko modela ovog tradicionalnog krajiškog plovila. „Imate lađu za vađenje pijeska, ona ima malo dublji trup. Slična njoj je i lađa za sakupljanje drveta, a danas se njome iz Une vadi stari otpad – bicikli, šporeti, to je sramota, ali ljudi zaista svašta bacaju u rijeku“, objašnjava Bužimkić.

Lađa je lađa

Po njemu je ipak najinteresantniji model lađe za ašikovanje, nešto širi i stabilniji, a možda se lađa baš zbog te, kako Bužimkić kaže „zanimacije“, naziva lađom. „Pa zar ne zvuči ljepše kada momak curi predloži da idu „na lađu“ nego „na čamac“. Čamac može biti i od plastike i na napuhivanje, a lađa je lađa, uvijek samo od drveta i na njoj se na Uni takoreći lebdi. A posebno kada se šepuri i ašikuje“, šali se Bužimkić.

Naravno, dodaće kasnije iskusni majstor, i lađi su, baš kao i Uni, ime dali stari Rimljani. Samo što se ova varijacija na temu mladima u Bosanskoj Krupi uvijek više dopadala, pa tako i njegovim sinovima, Salihu i Ahmedu. A oni su već peta generacija u porodici Bužimkić koja se bavi pravljenjem tradicionalnih unskih plovila. „Stariji sin je jednu lađu već napravio potpuno sam. Ja ga još uvijek nadgledam, ali i on polako ali sigurno otkriva tajne zanata“, kaže Himzo Bužimkić.

Ne zove se januar bez veze siječanj

A tajni zanata ima dosta: koje drvo se koristi za koji dio lađe, u kojim dijelovima šume rastu najbolji trupci, koji njihovi dijelovi su najkvalitetniji – sve su to samo neki od detalja koje svaki lađar mora dobro poznavati prije nego što se upusti u izgradnju unske lađe. „Važno je takođe kada se drvo usiječe. Ne zove se januar bez veze siječanj, tada u drvetu ima najmanje soka i lađa napravljena od tada usječenog drveta kasnije prima najmanje vode. Po meni je najkvalitetnije drvo Petrovačka smrča, dobra je i jela, ali samo ona koja je rasla na zapadnoj strani šume, gdje nije bilo previše sunca i gdje drvo nije raslo prebrzo.“

Najbrža lađa ove godine je bila lađa "Dedo"

A onda će Himzo Bužimkić požuriti do centra grada i do mosta sa kog će zajedno sa ostalim Krupljanima odpratiti finiš ovogodišnje utrke Unskih lađara. I to je u Krupi tradicija, a ove godine se za naslov prvaka Unskih lađara takmiči osam ekipa sa po četiri veslača. „To su opet spotske lađe, vjerujte, one su hidrodinamičnije i od kanua i od kajaka“, kaže Bužimkić. Preko šest kilometara vodene staze lađari savladaju za nekih 20-tak minuta, a našto kasnije jasno je da je ove godine najbrža bila lađa sa natpisom „Dedo“. Treba li i reći da je i nju napravio jedan od najboljih lađara Bosanske Krupe – Himzo Bužimkić.

Autor: Emir Numanović

Odg. ured.: Senad Tanović