U zoni crvenih svjetala

Ko je imao priliku šetati Amsterdamom, i zaći u zonu crvenih svjetala, mogao je vidjeti u malim izlozima, ili na pločniku ispred radnih sobičaka, radnice u seksualnoj industriji. I mogao se pitati o čemu one razmišljaju dok tu stoje, u bikinijima. Kakav je to osjećaj biti izložen kao roba i namigivati potencijalnim kupcima?

E, priliku da zaviri u svijet čarobne prostitucije imao je u četvrtak, 15. maja (na dan jugoslavenske pobjede nad antifašizmom), u Galeriji Bosne i Hercegovine jedan reformator obrazovanja, kako je u katalogu izložene robe neskromno predstavljen.

Vođen zavodljivom nadom da je nekome u Evropi stvarno stalo do toga što on radi (sujeto, majko gluposti!), po prirodi ljubazan da bez velike nevolje ne odbija pozive prijatelja, a iznad svega radoznao da vidi o čemu se tu stvarno radi, pristao je rečeni reformator potvrdno odgovoriti na ovako sročen poziv:

Poštovani/a,

(...) Konferencija je zatvorenog tipa, a Fondacija Mozaik je zadužena za organizaciju večernjih druženja tokom kojih gosti konferencije imaju priliku da se, kroz razgovore sa stručnjacima iz različitih oblasti i predstavnicima/cama civilnog društva, upoznaju sa stanjem u BiH u različitim oblastima. Pet tematskih večera biće organizovano 15.05.2014. godine.

Okvirno je planirano da svaka od ovih večera ima kratki tematski uvod, nakon čega slijedi koktel večera, tokom koje učesnici konferencije mogu razgovarati sa svojim domaćinima.

Ovom prilikom Vas srdačno pozivamo da zajedno sa nama ugostite naše drage goste. Mislimo da baš Vi možete dati nemjerljiv doprinos ali i pomoći da naši gosti sa večere odu sa najpozitivnijim iskustvima kao i jasnom slikom o stanju u oblasti obrazovanja te generalnom slikom o velikoj bosanskohercegovačkoj historiji do `92. godine.

Od dodatnih informacije bitno je napomenuti da je službeni jezik engleski te da nemamo posebne uslove za kodeks odijevanja.

U prilogu možete pronaći zvanično pozivno pismo kao i Generalni koncept večere.

I tako se obreo na večeri u galeriji, čija je trenutna postavka izložba novinskih karikatura iz devedesetih godina, na temu raspada Jugoslavije, najboljih ondašnjih karikaturista.

Na ulazu je prethodno dobio kartončić sa svojim imenom velikim slovima, i prezimenom malim. Taj je kartončić preuzeo ulogu bikinija u zoni crvenih svjetala.

Filantropi, kojima je trebao dati nemjerljiv doprinos u sticanju najpozitivnijih iskustava i formiranju njihove jasne slike o stanju u obrazovanju, prethodno su dobili letke s fotografijama svih na večeru pozvanih domaćih stručnjaka.

Navigacija je smišljena sasvim praktično. Filantrop pročita ko se od izložene robe čime bavi, ako mu je ponuda zanimljiva pročita ime robe, onda šeta galerijom, gleda malo karikature, a malo diskretno čita kartončiće dok ne nađe željeni artikal.

Roba stoji među karikaturama i čeka da je neko nešto pita. Na primjer, piše li se u Bosni poezija?

Dok čeka, drži u jednoj ruci tanjir, a u drugoj čašu. Ispred njega su dva monitora sa plakatom konferencije Zatvorenog tipa. Konferencija se zove RETHINKING EUROPE. SOLIDARITY, CIVIL SOCIETY AND POLITICAL GOVERNANCE 25TH EFC ANNUAL GENERAL ASSEMBLY AND CONFERENCE.

Pažnju mu privlači grafičko rješenje na plakatu: silueta Evrope aplicirana na tri zupčanika. Zupčanici su povezani, ali u takvom rasporedu da su praktično blokirani. Sila kojom bi se pokrenuli dovela bi do toga da se cijeli mehanizam raspadne. Je li to simbolična poruka ove konferencije, pita se radnik u industriji intelektualne prostitucije - da se traga za mehanizmima promjene koji će garantovati nepokretnost?

Rječnikom seksualne industrije: da se ne pobrka i ne zaboravi ko je u Evropi file a ko filantrop.

Uglavnom, crno je vino bilo odlično, i samo nas stroga politika kuće u vezi s reklamiranjem proizvoda priječi da zapis o večeri ne pretvorimo u panegirik vinariji Đentile. A ni hrana nije bila loša, iako su dolme bile malobrojne, a štapini bureka hladni.