Rotes Kreuz Jubiläum

Ma koliko to željeli, ni generalni sekretar UN-a Ban Ki Moon (Ban Ki Mun) , ni UN-ova komesarka za ljudska prava Navanathem Pillay (Navanatem Pilaj) ne mogu ovih dana posjetiti uhapšene u Iranu. Jedino su saradnici Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca pokušali da odmah dođu do zatvorenih demonstranata. Diskretno, kako ne bi ugrozili svoju misiju, oni se zalažu za medicinsko zbrinjavanje zatvorenih i bore se za to da se s njima postupa na human način. Prije svega se trude da izvrše registraciju svih uhapšenih, kako zatvorenici ne bi zauvijek nestali iza rešetaka. Posao je isti, bilo da se saradnici ove organizacije nalaze na Kubi ili u Kolumbiji, u Sjevernoj Koreji ili u Iraku, ili u bilo kojoj drugoj zemlji.

Humanost ne poznaje granice

Iz ideje Švajcarca Henryja Dunanta (Anri Dinan) se odavno razvila organizacija koja je aktivna u cijelom svijetu. Međunarodni crveni krst sa sjedištem u Ženevi i regionalni ogranci u međuvremenu se ne angažuju samo na obezbjeđenju humanog postupanja sa žrtvama rata ili prema ratnim zarobljenicima.

Brojni saradnici kao svoje ciljeve ističu smanjenje i sprječavanje patnji stanovništva, pomoć u kriznim situacijama, obnovu, pa čak i pomoć u procesima pomirenja i razvoja. U međuvremenu su 194 zemlje svijeta ratifikovale četiri Ženevske konvencije, koje je inicirao upravo Crveni krst. Te konvencije predstavljaju osnovu Međunarodnog humanitarnog prava koje se primjenjuje u ratnim zonama, ali i u svrhu zaštite života u miru, u krizama nakon raznih katastrofa.

Ideja za budućnost

Međunarodni crveni krst se ne može uporediti ni s jednom drugom organizacijom. To je nevladina organizacija s rasprostranjenom mrežom, koja se finansira dobrovoljnim prilozima i koja nije usmjerena na ostvarivanje dobiti. Već 150 godina humanitarni rad ima prioritet. Najveći neprijatelji organizacije, sudeći prema izjavama saradnika, nisu ni oružje ni katastrofe, nego egoizam, ravnodušnost i obeshrabrenost. Tome se saradnici suprotstavljaju pružanjem pomoći i podrškom svim ljudima na svim kontinentima.

Čak i kada se u tom poslu postignu samo sporadični uspjesi, čak i kada u nekim regionima mora da se odustane od osnovnih principa djelovanja, od brze i vidljive pomoći nakon epidemija, gladi, orkana ili ratova, i nakon 150 godina je riječ o aktuelnoj i snažnoj ideji da se pomogne u ime čovječanstva. S obzirom na to koje posljedice tek mogu da pogode čovječanstvo zbog velikih klimatskih promjena koje slutimo, možda je ta ideja danas važnija nego ikada ranije.

Autor: Ulrike Mast Kirschning/Azer Slanjankić

Odg. urednik: Zorica Ilić