Ukrajina: san o zaštiti NATO-a

Da je Ukrajina članica NATO-a, ruski napad prisilio bi sve saveznike da je zajedno brane. Strateška situacija bila bi potpuno drugačija nego sada, gdje je na NATO-u i pojedinim državama članicama da odluče hoće li i, ako da, kakvu podršku pružiti Ukrajini.

Od osamostaljenja Ukrajine 1991., vodstvo u Kijevu je stalno pokušavalo zemlju uvesti u zapadni savez.

Što se tiče vojne snage, Ukrajina je nakon raspada Sovjetskog Saveza izašla vojno posebno jaka: uz Rusiju, Bjelorusiju i Kazahstan, bila je jedna od četiri bivše sovjetske republike koje su raspolagale s nuklearnim oružjem, ali ga se dobrovoljno odrekla dok je Rusija ostala nuklearna sila. Zauzvrat su se Budimpeštanskim memorandumom iz januara 1994. Rusija, Sjedinjene Države i Velika Britanija obvezale poštivati ​​suverenitet Ukrajine. No, najkasnije ruskom aneksijom ukrajinskog poluotoka Krima, Rusija je pokazala da su sigurnosna jamstva bila bezvrijedna. Mnogi ukrajinski političari i vojni dužnosnici gorko su požalili što su odustali od nuklearnog oružja.

Strah od uvlačenja u rat

Utoliko hitnije su u Kijevu stalno pokušavali tražiti zaštitu od NATO-a, pogotovo otkako je 2005. godine na dužnost stupio zapadno orijentirani predsjednik Viktor Juščenko.

Juščenko nije baš naišao na otvorena vrata NATO-u u Bruxellesu. Iako se suradnja značajno intenzivirala od potpisivanja Povelje NATO-Ukrajina 1997. godine, punopravno članstvo promatrano je međutim vrlo kritički. Protuargumenti su ostali isti do danas: pridruživanje Ukrajine provociralo bi Rusiju, nuklearnu silu i članicu Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta. A obveza pružanja pomoći značila bi da ostale zemlje NATO-a lako mogu biti uvučene u rat s Rusijom. 

Brojne zemlje bivšeg Varšavskog pakta pridružile su se NATO-u 1999. i 2004. -  kako baltičke države tako i bivše sovjetske republike. Prije toga, brojni američki vojni dužnosnici, diplomati i sigurnosni stručnjaci okarakterizirali su ponude za članstvo u otvorenom pismu upućenom tadašnjem predsjedniku Billu Clintonu kao "političku pogrešku povijesnih razmjera". Do njihovog članstva je ipak došlo i uglavnom nisu dovedena u pitanje do danas - za razliku od Ukrajine i Gruzije.

Bush je želio Ukrajinu u savezu

U konačnici, američki predsjednik George W. Bush je bio taj koji je vjerovao da bi trebao iskoristiti relativnu rusku slabost kako bi proširio NATO još dalje na istok. Bush je iznio prijedlog na summitu NATO-a 2008. u Bukureštu: "Moramo jasno dati do znanja da NATO pozdravlja težnje Ukrajine i Gruzije za članstvom u NATO-u i nudi im jasan put za postizanje tog cilja", rekao je Bush, a onda u obraćanju ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dodao: "Hladni rat se završio." 

Putin je bio bijesan: "Dolazak vojnog bloka na naše granice, čije obveze o članstvu uključuju članak 5, smatramo izravnom prijetnjom sigurnosti naše zemlje."

Ono što je sadašnji direktor CIA-e i bivši američki veleposlanik u Moskvi William Burns napisao u upozorenju Bushevoj administraciji, čini se gotovo proročanskim: ulazak u NATO bi „dao plodno tlo ruskoj intervenciji na Krimu a pripremio bi plodno tlo za nju i u istočnoj Ukrajini". Otprilike šest godina kasnije upravo to se i dogodilo.

Merkel kaže ne

No, u konačnici, pristup Ukrajine NATO-u su spriječili drugi, prije svega bivša njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. I oni su argumentirali na isti način: nisu željeli nepotrebno iritirati Rusiju i time riskirati destabilizaciju istočne Europe.

Merkel je također upućivala na to da je članstvo u NATO-u u ukrajinskom stanovništvu kontroverzna tema. U tome se ništa nije promijenilo. U anketi iz decembra 2021. samo 54 posto ispitanih je bilo za ulazak u NATO. Merkel je tada rekla da je prerano za članstvo, ali i: "Neosporno je da obje zemlje (Ukrajina i Gruzija, ur.) imaju  perspektivu pristupa NATO-u.” Vrata, kako je dalje rekla, ostaju otvorena.

Ukrajina postaje zemlja kandidat

I u samoj Ukrajini od tada je sve krenulo gore-dole po pitanju članstva. Nakon što je preuzeo dužnost 2010. godine, predsjednik Viktor Janukovič izjavio je da Ukrajina želi biti nesvrstana zemlja i da sebe vidi kao "most između Rusije i EU". Jasno je odbio članstvo u NATO-u.

Tokom krimske krize 2014., predsjednik Ukrajine Petro Porošenko zagovarao je članstvo u NATO-u ako to ljudi izglasaju na referendumu. Tadašnji njemački ministar vanjskih poslova i sadašnji savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier odgovorio je riječima: "Treba paziti da se određenim odlukama ne dolijeva ulje na vatru." 

U julu 2017. ukrajinski parlament je članstvo u NATO-u učinio jednim od vanjskopolitičkih ciljeva zemlje, a u februaru 2019. cilj ulaska i u NATO i u EU čak je upisan u Ustav. NATO je sa svoje strane 2018. godine Ukrajini službeno dao status zemlje kandidata. U priopćenju se kaže: "Vrata NATO-a otvorena su svakoj europskoj zemlji koja je sposobna za angažman i spremna ispuniti obveze iz članstva i pridonijeti sigurnosti u euroatlantskom pojasu."

Putinova poluga

No, upravo se posljednja stavka posebno može protumačiti na način da postojeći sukob s Rusijom ne pridonosi sigurnosti u euroatlantskom području. U svakom slučaju, unatoč svim NATO-ovim izjavama, Ukrajina se nije približila učlanjenju u NATO, i to ne unatoč, već upravo zbog prijeteće ruske invazije. Unutar NATO-a postoji osnovni konsenzus da se kao nova članica ne prihvaća zemlja koja se nalazi u konfliktnoj situaciji.

To, pak, predsjedniku Putinu daje polugu u ruke: tako što raspriruje sukob, on može zadržati Ukrajinu izvan NATO-a. Nedavno je ponovno upozorio na opasnost od rata između Rusije i NATO-a ako Ukrajina, kao članica saveza, pokuša vratiti Krim: "Neće biti pobjednika", rekao je Putin.

Scholz: nije na dnevnom redu

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je sredinom januara za ZDF ponovio službeni stav saveza o tome da je svaka zemlja slobodna birati svoje saveze: "Nismo spremni na kompromis u vezi s temeljnim načelima europske sigurnosti. A to je u najmanju ruku pravo svake zemlje - da definira svoj put.” 

Iza toga stoji i kancelar Olaf Scholz, kao što je i  Angela Merkel uvijek govorila o otvorenim vratima. Ipak to važi samo za daleku budućnost. Scholz je nedavno rekao da članstvo Ukrajine u NATO-u trenutno nije na dnevnom redu.

Što dolazi nakon Putina?

Je li snu konačno došao kraj? Njemački diplomat Christoph Heusgen, budući čelnik Münchenske sigurnosne konferencije, rekao je prošle sedmice u intervjuu za novinsku agenciju Reuters da se "politički i moralno" ne može opravdati (preuzeti odgovornost) za oduzimanje perspektive NATO-pristupa Ukrajini. A treba, rekao je, misliti i na vremena nakon Putina: "Možda će jedan od Putinovih nasljednika uskoro reći: 'Imam interes, u konkurentskoj borbi sa Kinom, za približavanje Europi, međunarodnoj demokraciji i pravnom sustavu.' Ne smatram da je to isključeno. "

U takvoj situaciji Ukrajina bi, kako je dalje rekao Heusgen, mogla postati članica NATO-a. A potom je otišao još jedan korak dalje: "Ako želi, i Rusija bi to mogla".

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu