Umro je Guido Westerwelle

"Njemačka ostaje pouzdani partner u Europi", rekao je Guido Westerwelle na kraju svog govora u Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda u rujnu 2013. S tom rečenicom se kao ministar vanjskih poslova oprostio od svjetske političke pozornice.

Tada je bio star samo 51 godinu, no njegova karijera vrhunskog političara je bila gotova: danas šef diplomacije, sutra čak ni parlamentarni zastupnik, budući da njegova stranka FDP u jesen 2013. po prvi put u povijesti nije uspjela prijeći izborni prag na saveznim parlamentarnim izborima. Westerwelleova karijera vrhunskog političara, koja je često bila turbulentna, odjednom je iznenada bila završena.

Džentlmen bez dlake na jeziku

Westerwelle je rođen 27. prosinca 1961. u Bad Honnefu kod Bonna. Kada je imao nepunih deset godina, njegovi roditelji, oboje odvjetnici, su se razveli. Od tada je zajedno s troje braće živio kod oca u Bonnu. Već u školsko doba je polarizirao. On je bio brbljiv, bez dlake na jeziku, gurao se u prvi plan, ali je istodobno bio pristojan, građanski odgojen i smatralo ga se džentlmenom, prisjeća se jedan njegov tadašnji profesor.

Već se u mladosti zanimao za politiku. S 19 godina je postao član FDP-a i jedan je od suosnivača stranačke organizacije mladeži "Mladi liberali". Uz sav taj angažman studira pravo, završava doktorat i postaje odvjetnik. U dobi od 33 godine postaje glavni tajnik i s 39 godina do sada najmlađi predsjednik FDP-a na saveznoj razini. Stranku je vodio deset godina, od 2001. do 2011.

Pod njegovim vodstvom FDP se u javnosti pretvorio u stranku sa samo jednom temom: sniženje poreza. Westerwelleova mantra je glasila: "Sniziti poreze, ulagati u obrazovanje, poticati učinkovitost.

Predizborna kampanja kao šou

Jedan od njegovih najvećih ciljeva je bio učiniti FDP atraktivnijim za mlade. Kako bi pobudio njihovu pažnju, Westerwelle je isprobao nove metode. Putovao je Njemačkom u takozvanom "Guido-mobilu" i nastupio u Big Brotheru. Svoj izborni cilj - 18 posto na saveznim parlamentarnim izborima - dao si je urezati na đonove cipela, koje je demonstrativno pokazivao kamerama sjedeći prekriženih nogu u jednoj televizijskoj emisiji.

Guido Westerwelle je bio rođeni oporbeni vođa: glasan, prodoran, oštrouman, jedan od najboljih govornika u parlamentu. Na saveznim parlamentarnim izborima 2009. mu je stvarno uspjelo ostvariti rekordan rezultat: 14,6 posto za FDP. Samo tom trijumfu je predsjednica Kršćansko-demokratske unije (CDU) Angela Merkel mogla zahvaliti što je nakon četiri godine velike koalicije ponovo mogla formirati vladu s FDP-om.

Loš početak kao šef diplomacije

Guido Westerwelle je bio na cilju: sa 48 godina postaje ministar vanjskih poslova. Cilj njegovog prvog službenog putovanja nije bio Pariz - kao što je do tada bilo uobičajeno kod njegovih prethodnika. On je najprije posjetio istočnog susjeda Poljsku. A onda je zatražio da se 20 američkih atomskih bombi ukloni iz Njemačke i počeo se pojačano zalagati za razoružanje. No za razliku od svojih prethodnika, Westerwelle na početku nije bio omiljen kod njemačkih građana.

Nije stekao ni simpatije zapadnih saveznika. U ožujku 2011. izazvao je međunarodni incident. Kada su u Vijeću sigurnosti UN-a sve druge zapadne države glasale za vojni angažman u Libiji - Njemačka je bila suzdržana. Kritičari su prigovarali da njemačko suzdržavanje ljulja stupove njemačke vanjske politike, ljuti saveznike, uništava povjerenje.

Sve veći pritisak

I kod kuće su bile sve glasnije kritike na račun Westerwellea. Kao predsjednik FDP-a je usred financijske krize ustrajao na sniženju poreza i kritizirao primatelje pomoći za nezaposlene. FDP je sve više gubio podršku birača.

Nakon svojevrsnog unutarstranačkog puča Westerwelle je u svibnju 2011. morao napustiti dužnost predsjednika stranke i potpredsjednika Vlade. Tada je najavio da se više neće miješati u unutarnju politiku i počeo raditi ono što se očekuje od šefa diplomacije: putovao je po svijetu, sastajao se sa svojim stranim kolegama, dizao glas upozorenja kada bi negdje izbio sukob i pozivao sukobljene strane na umjerenost. Njegova omiljenost kod građana je počela rasti i ponovo se našao među deset najcjenjenijih političara.

Četiri godine je bio ministar vanjskih poslova. Proputovao je više od 100 zemalja. Njegova je era ostala obilježena tzv. "kulturom vojne suzdržanosti". Na kraju je i kod kuće i na međunarodnom parketu stekao ugled.

Ljubitelj New Yorka i umjetnosti

Guido Westerwelle je više od 30 godina sudjelovao u političkom životu Njemačke. Bio je prvi njemački ministar vanjskih poslova koji je živio s muškarcem. U ljeto 2004. je javno priznao svoju homoseksualnost. Volio je umjetnost, godinama je skupljao slike njemačkih suvremenih umjetnika i smatran je vrsnim poznavateljem umjetničke scene.

On će u sjećanju javnosti prije svega ostati kao izvrstan govornik, koji je uvijek nalazio precizne formulacije i pogađao srž stvari. Legendarna je i njegova rečenica: "U životu ne škodi ako se završi više od autoškole."

A on sam je bio najbolji primjer za to: s puno marljivosti, izdržljivosti i odgovornosti uspio se u politici uspeti na sam vrh.