Slavljenik s malo razloga za slavlje
Bliski istok samo što ne eksplodira. U Siriji je građanski rat velesile doveo na rub sukoba. Latentno ratno stanje koje vlada na istoku Ukrajine prijeti da postane stalno tinjajući sukob. Europa je, suočena s ogromnim prilivom izbjeglica, uzdrmana do temelja. Nikada do sada u 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata mir na ovoj našoj planeti nije bio uzdrman tolikim krizama istodobno. Međunarodno pravo se - kao u slučaju Krima ali i Bliskog istoka - gazi nogama a to sve ostaje nesankcionirano.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojem su utemeljitelji ove organizacije namijenili ulogu čuvara mira, postalo je loptica za igru velesila. Njega prije svega instrumentalizira Rusija koja ima pravo veta, ali i i SAD i Kina ga koriste kao instrument blokade. S jedne strane je za to kriva nesposobnost da se apsolutno pravo na veto razvije i pretvori u kvalificirano pravo na veto koje će u slučajevima masovnih zločina ili očitih kršenja međunarodnog prava biti suspendirano. S druge strane to stanje pokazuje jaz koji vlada među članicama u Vijeću sigurnosti. Putinova Rusija svim se silama pokušava vratiti na svjetsku pozornicu i njeguje imidž neoimperijalne velesile koja se nikome neće pokoravati - pa ni međunarodnom pravu.
SAD vrluda između svoje uloge svjetskog policajaca i sve jače želje za izolacijom po vlastitom izboru. Kina, velesila 21. stoljeća u usponu, još traži svoje mjesto na svjetskoj političkoj pozornici i uvijek je pristrana kada su u pitanju ljudska prava čak i kada se radi o drugim, a ne o području njezinog utjecaja u Aziji. Francuska i Velika Britanija se kao pijan plota drže svog anakronističkog statusa zemalja s pravom veta, umjesto da se zajedno s drugim Europljanima odluče za mode zajedničkog sjedišta EU-a u Vijeću sigurnosti.
Bezubi tigar
Zbog svega toga najviše tijelo UN-a ostaje ono što je zapravo oduvijek bilo - bezubi tigar koji zbog svoje nesposobnosti da se reformira postaje u starosti sve nemoćniji.
I izvan užeg djelovanja Vijeća sigurnosti je zakazivanje UN-a u ratovima u Ruandi i Bosni i Hercegovinipostalo simbolom nemoći svjetske zajednice.Brojne misije plavih kacige su bile ili od početka osuđene na propast ili su se, kao na primjer u Kongu, s vremenom same diskreditirale.
No, unatoč time bi bilo pogrešno sve jadnije stanje Vijeća sigurnosti uzeti kao pars pro toto (dio za cjelinu). Jer UN su u 70 godina svog postojanja uspjeli poboljšati život miliona ljudi a i otkloniti pokoju krizu. Spomena vrijedna je UN-ova povelju o pravima djece, kao i borba protiv AIDS-a i malarije. I u milenijskim ciljevima su Ujedinjeni narodi postigli značajne uspjehe. Tako je, prema navodima samog UN-a, glad u svijetu do danas prepolovljena, a u posljednjih 25 godina smrtnost djece smanjena za čak dvije trećine. To ostavlja još veći dojam kada se zna da je UN u međuvremenu postavio za cilj održivi razvoj svijeta. A on može biti postignut samo ako privredni razvoj prate ekološka svijest i socijalni napredak.
Tako se UN-u njegov 70. rođendan može čestitati - ali bez ushićenja. Ujedinjeni narodi, kako je to jednom njihov glavni tajnik Kofi Annan odlično formulirao - nisu savršena organizacija. Ali su najbolja koju imamo.