"Upalile su mi se lampice"

"Sinulo mi je" ili u slobodnom prevodu "Upalile su mi se lampice", zapisao je Tolstoj na njemačkom 1861. nakon susreta s njemačko-jevrejskim književnikom Bertholdom uerbachom u Berlinu. A da je to zapisao na stranom jeziku, nije bilo ništa neobično. Brojne Tolstojeve bilješke rukom pisane su na njemačkom. To pokazuje i Tolstojev dnevnik koji se može vidjeti na izložbi u Literaturhausu u Münchenu. „Posvuda su umetnuti njemački izrazi. A posebno je zanimljivo da to 20-30 godina kasnije pronalazimo kao ključ za neko djelo", kaže kuratorica izložbe Johanna Döring-Smirnov.

Kopije takvih putopisnih dnevnika iz vremena od 1857. do 1861., izvadci iz korespondencije s nekima od oko 2.000 njemačkih čitatelja i slični vrijedni dokumenti mogu se vidjeti na minhenskoj izložbi. Oni pokazuju kako je ovaj ruski književnik dobro poznavao Njemačku. „On je volio Njemačku: volio je njemačku glazbu, Beethovena, Bacha, filozofe i njemačke književnike, koje je čitao na njemačkom", kaže Svetlana Novikova, stručnjakinja za Tolstojeve rukopise iz Tolstojevog muzeja u Moskvi.

Njemački učio od kućnog učitelja

Tolstoj je njemački jezik naučio od svoga kućnog učitelja Friedricha Rössla. Ali, Tolstojevi su ga zvali Fjodor Ivanovič, pripovijeda kuratorica minhenske izložbe Johanna Döring-Smirnov: „To je bio jedan vojnik koji je dezertirao, postolar, dakle prilično jednostavan čovjek, ali s krepošću koju je Tolstoj očito naučio od njega: to je samilost i suosjećanje."

Kritičar careva, prosvjetitelj seljaka

Važnu ulogu u formiranju Tolstojevog osjećaja za pravdu igrao je i njegov njemački profesor Mejer u Kazanu. Stručnjak za građansko pravo dao je 17-godišnjem Lavu zadaću da caricu Katarinu Veliku, koja je bila Njemica, usporedi s francuskim prosvjetiteljem Montesquieuom. „To se Tolstoja tako dojmilo da je postao kritičar careva, ali prije svega od toga Mejera je naučio odgovornost za svoje seljake i pravilo da nije toliko važno filozofirati, nego da se filozofiju mora praktično provoditi", kaže Johanna Döring-Smirnov.

Nakon prekida studija u Kazanu mladi grof Tolstoj je nastojao svoje ideje o „vladajućem prosvjetitelju" provoditi na obiteljskom imanju u Jasnajoj Poljani. Poticao je obrazovanje seljačkog stanovništva. U Njemačkoj je uzalud tražio uzor za takvo što. U svojim dnevnicima se zgraža nad kažnjavanjem batinama i prisiljavanjem na učenje napamet.

Odricanje staleških privilegija

Veza s Njemačkom učvrstila se 1862. vjenčanjem s njemačkom Ruskinjom Sofijom Andrejevnom Tolstajom, rođenom Behrs. U tom braku je nastalo troje djece. Njegova supruga, mlađa 16 godina, bila mu je dugogodišnja pomoćnica u radu sve do radikalne promjene 1891. Tada se 63-godišnji Tolstoj odriče svih staleških privilegija i autorskih prava i počinje živjeti kao obični seljak.

Do konačnog loma između bračnih drugova došlo je kratko prije Tolstojeve smrti. Nakon svađe sa suprugom 82-godišnji Tolstoj je napustio kuću - i umro nekoliko dana kasnije, 20. studenoga 1910., na jednom kolodvoru. Pokopan je u rodnom mjestu, Jasnajoj Poljani, bez imena na grobu, kako je sam želio. Direktor Tolstojevog muzeja u Moskvi Vitalij Remizov smatra to jako poučnim: „Od njega u svakom slučaju možemo naučiti da slobodu ne određuju vanjski faktori, nego da je to unutarnji duhovni razvitak."

Autor: Anila Shuka / Anto Janković

Odg. urednik: J. Rose