Utoja, dvije godine od masakra

22. jula 2011. oko 14 sati na hiljadu elektronskih adresa stigao je obimni manifest izvjesnog Andersa Beringa Brejvika, čovjeka koji će nekoliko sati kasnije biti poznat u cijelom svijetu. Suludim argumentima, tu je objašnjena strašna mržnja prema strancima, posebno prema muslimanima. Istog dana u 15:30 improvizovana bomba usmrtila je osam osoba u centru Osla, nedaleko od kabineta norveškog premijera Jensa Stoltenberga.

Nažalost, to je bio samo uvod u krvavi pir koji je Brejvik izveo na ostrvu Utoja, nadomak Osla. Tamo je preko 600 pripadnika podmlatka vladajuće Radničke partije prisustvovalo tradicionalnom okupljanju, kada ih je plavokosi čovjek u policijskoj uniformi pozvao da se okupe oko njega – tvrdio je da je poslat kao pojačanje nakon bombaškog napada u gradu. Taj čovjek bio je upravo Brejvik, koji je iz dvije puške oko 90 minuta pucao u djecu – do dolaska policije, usmrtio je 69 osoba.

Ostrvo danas

Trava na livadi je svježe pokošena, glavna zgrada okrečena – stotine dobrovoljaca pripremale su ostrvo za obilježavanje druge godišnjice masakra. Posmatraču sa mora ili kopna Utoja nikada ne bi zapala za oko, jer u zemlji fjordova takvih ostrva ima mnogo. Ali, Utoja je već 63 godine više od običnog ostrva – to je srce norveške socijaldemokratije. Još 1950. je ostrvo poklonjeno omladini Radničke partije i od tada se na njemu održavaju ljetnji kampovi. Posjećivali su ih redovno lideri ove partije, Stoltenberg, a prije njega Torbjorn Jagland i drugi. Da ste prije samo tri godine nekog pitali o Utoji, rekao bi Vam da je to raj na zemlji, mjesto druženja i bezbrige.

Recimo Tove Lize Granli – ona je bila omladinka 1982. i Utoju pamti kao idilično mjesto. Međutim, 2011. je tamo bio njen sin Jo, koji će tu posjetu zapamtiti kao pakao. Jo je preživio pukom srećom – sa još 46 mladića i djevojaka sakrio se u učionicu. Neki su odabrali malu kafeteriju kao sklonište – a slučaj je htio da razulareni ubica kroči upravo u kafeteriju, a ne u učionicu. Tove Lize i njen sin Jo smogli su snage da se vrate na Utoju i pomognu u radovima.

Jer, tokom obilježavanja druge godišnjice tragedije, Utoja je otvorena za porodice žrtava i preživjelih, kako bi još jednom ožalili one koji se nisu vratili sa ljetnjeg kampa 2011. Prema jednoj studiji, čak 40 odsto preživjelih pati od anksioznosti ili depresije. Vlada je obezbijedila 23 miliona evra kako bi opštine finansirale medicinske tretmane za njih. Ragnhild Kaski sa sjevera Norveške zahvalna je zbog te pomoći. Ona je prevazišla svoje strahove uz pomoć psihijatra. „Ostatak mog života biće obilježen Utojom“, rekla je ona za radio NRK. „Ipak, život mora da ide dalje.“

Odgovor na teror

I Radnička omladina želi da gleda u budućnost – plan je da se Utoja ponovo izgradi. Biće srušene kafeterija i druge zgrade koje sjećaju na krvavi pir jednog radikalnog desničara i islamofoba. Onda će biti izgrađeni novi objekti, glavna zgrada sa salama za sastanke, kantinom, kuhinjom i zvonikom, a planiran je i spomenik žrtvama. Mlade socijaldemokrate vjeruju da je gradnja najbolji odgovor na teror. Sljedeće generacije doći će na drugačiju Utoju, koja će, nadaju se, zadržati i tradiciju i sjećanje na žrtve. Za obnovu ostrva pokrenut je fond (http://utoya.no/) kojem svako može da doprinese.

Prvo okupljanje nakon onog tragičnog već je održano početkom mjeseca – doduše ne na Utoji, nego u obližnjem Gulsrundu. Za razliku od svih prethodnih ljetnjih kampova radničke omladine, ovaj je, razumljivo, obezbjeđivao veliki broj policajaca. Preživjeli sa Utoje su se pojavili u velikom broju. Zapravo, Brejvik nije preplašio norvešku omladinu koju je označio kao simbol multikulturalnog društva kojeg se grozio. Danas omladina Radničke partije ima 13.000 članova, čak 3.400 više nego prije masakra.

Uprkos tome, ideji socijaldemokratije prijeti poraz na izborima zakazanim za jesen. Kako sada stvari stoje, Radnička partija mogla bi da izgubi izbore od desnih populista, okupljenih u Naprednoj stranci. Za preživjele i porodice žrtava sa Utoje to bi bilo posebno gorko – jer upravo je omladini Napredne stranke pripadao Anders Bering Brejvik od 1997. do 2007. godine.

Autor: Patrik Genzing (ard) / Nemanja Rujević

Odgovorni urednik: Svetozar Savić