Uz svjetski dan zdravlja - zabrinutost zbog stanja u zemljama u razvoju

Možda je shvatljivo kada se roditelji ,kao u slučaju Teri Šajvo ,bore kako bi njihovo dijete dobilo svu moguću medicinsku pomoć. Vrijednost ljudskog života je velika u industrijskim zemljama, a i pažnja medija kada se radi o etičkim pitanjima života i smrti.

Ali ni jedan parlamnt, ni jedna vlada ,niti premijer ne sazivaju posebne sastanke niti donose posebne odluke kada se radi o majkama i djeci čiji najveći rizik počinje već na porodjaju. Nema zakona koji posebno štiti majku i dijete u siromašnim zemljama, zakona kojim bi im se uvećale šanse da prežive.

To što svake godine na svijet dolazi 3 miliona mrtvorodjenih beba i što 10 miliona dječaka i djevojčica ne doživi 5 godinu - nije neizbježna sudbina. Mnoga od te djece bi ostala u životu da postoje nejjednostavnije stvari - mreža protiv komaraca, čista voda, najosnovnija medicinska njega i higijena, informacije…Ali ne bi samo djeca profitirala od iskrenog angažmana medjunarodne zajednice, već i njihove majke - na primjer - da su sve žene imale pristup programu za planiranje porodice, smrtnost porodilja bi se godišnje smanjila za trećinu.

Kada recimo u Africi - južno od Sahare - svaka šesnaesta žena umire od posljedica trudnoće i porodjaja onda to nije samo humanitarna katastrofa. To je obezvrjedjivanje ljudskog života.

Kada se njemačka fondacija za Svetsko stanovištvo žali da medjunarodna zajednica nije ispunila ciljeve postavljene 1994. na konferenciji u Kairu , onda to ne znači samo da se najvjerovatnije neće ispuniti Milenijumski ciljevi UN, već to znači uskraćivanje neophodne pomoci ugroženima.

I kada se njemačka humanitarna organizacija Ljekari bez granica žali da u zemljama u razvoju za decu inficiranu SIDOM praktično nema lijekova - onda se tu ne radi samo o nezainteresovanosti farmaceutske industrije da razvija odgovarajuće preparate , nego je to de fakto ukidanje ljudskog prava na zdravlje.

Zdravlje je najvažnije, bez zdravlja ništa ne vrijedi - i da bi ga što duže održali, ljudi u zapadnim industrijskim zemljama finansiraju skupe sitsteme zadravstvenog osiguranja i skupe medicinske aparate. To je legitimno. Ali, kada se istovremeno majkama i djeci u siromašnim zemljama uskraćuje najosnovnija zdravstvena zaštita - onda je to diskriminriajuće, cinično i riskantno.

Jer kada neko na sopstvenoj koži iskusi da medjunarodnoj zajednici ljudski život ne predstavlja vrijednost - njemu će biti teško da toj istoj medjunarodnoj zajednici ukazuje poštovanje koja ona zaslužuje. Jer samo ona može da kreira budućnost u kojoj će ljudsko pravo na zdravlje za jedne moći da opstane, a za druge da konačno postane stvarnost.