1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Važan poticaj i signal za Bliski Istok

Peter Philipp2. mart 2005

Svjetska zajednica želi pomoći Palestincima u izgradnji države. To su zaključili učesnici medjunarodne konferencije o Bliskom Istoku održane u Londonu. Samo osam sati trajao je samit, označen od strane domaćina, britanskog premijera Tony Blaira, kao " Samit pružanja praktične pomoći”. Samit, koji se isplatio, smatra komentator Peter Philipp .

https://p.dw.com/p/AQUm
Abbas i Blair na konferenciju u Londonu
Abbas i Blair na konferenciju u LondonuFoto: AP

Vremena su se promijenila , ali se ipak mogu povući paralele: U novembru 1917. je britanski ministar vanjskih poslova, njegovo veličanstvo, Lord Balfour, uz svu nakolonost svoje vlade, obećao cionistima da će u Palestini osnovati svoju nacionalnu domovinu. U martu 2005. je premijer, njegovo veličanstvo Tony Blair, u Londonu pozvao na medjunarodnu podršku stvaranja arapsko-palestinske države. Za demonstrante pred londonskim Centrom za konferencije, neprihvatljiv zapadni uticaj kojim se od Palestinaca traži da sklope mir sa Izraelom. Za druge možda, kao neka vrsta zakašnjele pravde. Naime, konačno dovesti u red nešto što je Velika Britanije u nekadašnjem području svoje punomoći,Palestini, bila obustavila i za što je suodgovorna.

To da li je Blair tokom" Konferncije o podršci palestinskoj upravi” mislio o prošlosti, može se samo nagadjati. Isto tako, koliko je premijeru bilo važno da prije izbora profilira svoju vanjsku politiku. I takodje, može se zapitati, da li je bilo dovoljno samo osam sati da se ponovo pokrene blisko-istočni mirovni proces. Na ovo posljednje pitanje najlakše je odgovoriti: Naravno da nije dovoljno. Ali, bio je to važan poticaj i signal: predstavnici 23 zemlje, medju kojima tzv.” Bliskoistočni kvartet”-UN, SAD, EU i Rusija, zatim različite arapske zemlje, kao i medjunarodne organizacije stale su jasno iza palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, koji želi Bliski Istok izvesti iz ćorsokaka.

Nimalo lak zadatak, pri kojemu je Abbasu potrebna svaka vrsta pomoći. I naravno ne samo lijepe riječi, nego djela. U Londonu su data obećanja. Djela dolaze poslije. Ali, i to je dobro. Nisu mogli svi dovoljno često isticati da žele mir i kakav bi trebao biti : izmedju dvije suverene države Palestine i Izraela, dobro susjedstvo na istorijskoj teritoriji Palestine. Princip, koji su predložile 1947. upravo formirane UN, ali na koji se oglušila većina Arapa. Kao i sadašnji demonstranti u Londonu.

Prošlo je skoro šest decenija, ali i dalje važi isti princip: samo se tako može postići mir na Bliskom Istoku. Abbas je za to dobrio podršku većine Palestinaca. Sada mora Izrael izaći iz vlastite sjenke. I ne smije se dozvoliti da atentatori-samoubice ili radikalni doseljenici i demagozi ”Velikog Izraela” ponovo nanesu štetu ovim važnim koracima . Londonska konferencija je pokazala put, sa kojeg se ne bi smjelo dozvoliti skretanje....