Valentinovo - dan zaljubljenih i prodavaonica cvijeća

Od pedesetih godina 20. stoljeća u Njemačkoj se 14. veljače obilježava kao Dan zaljubljenih. Etablirali su ga američki vojnici, uz žvakaću gumu i rock and roll. Zahvaljujući intenzivnoj propagandi cvjećara i industrije slatkiša zaboravljeni kult ljubavi i plodnosti razvio se u zemlji „privrednog čuda“ u omiljeni praznik.

Ime je ovaj dan dobio po jednom talijanskom biskupu. Prema legendi biskup Valentin je u trećem stoljeću vjenčavao zaljubljene. I upravo vjenčanima je poklanjao cvijeće iz svoga vrta, a takvi brakovi su onda bili „pod sretnom zvijezdom“. Ali, Valentin je djelovao protiv volje Rima. Vojnici su trebali ostati neoženjeni, a kršćanska vjera još nije bila državna religija. Tako je 14. veljače 269. Valentin smaknut odsijecanjem glave. To je kršćanska verzija staroga kulta.

Sveti Valentin i božica Juno

Danas više mjesta u Njemačkoj, Irskoj, Francuskoj i Italiji tvrde da imaju posmrtne ostatke biskupa Valentina. To ne iznenađuje s obzirom na popularnost relikvija u Srednjem vijeku, koje su privlačile brojne hodočasnike. Spor oko „pravog“ Valentina pokazuje nedostatak povijesnih izvora. Ipak, jedno je jasno: legenda o Valentinu je mješavina kršćanstva, mitologije i običaja.

Nije slučajno da se Valentinovo slavi paralelno s rimskim blagdanom „Lupercalia“. Bio je to blagdan plodnosti i stvaranja, blagdan u čast božice Juno, zaštitnice braka. Ljubavna proročanstva su pomagala u odabiru partnera, što je crkvenim ocima bilo „trn u oku“. Ali, kult je bio toliko omiljen da se činilo pametnim integrirati ga u kršćanstvo. Od tada je sveti Valentin zaštitnik zaljubljenih, a predkršćanski korijeni se osjećaju do danas.

Milijarda ljubavnih čestitaka

Kao što su rimske djevice svoja imena bilježile na vrpcama od papirusa, koje su muškarci izvlačili kao tombolu, u Engleskoj i Sjedinjenim Državama se i danas šalju anonimne ljubavne čestitke. Dan ljubavi postao je dan prijateljstva: samo u SAD-u se svake godine pošalje više od milijardu ljubavnih čestitki.

Dok u Njemačkoj muškarci poklanjaju ženama crvene ruže (koje su toga dana izuzetno skupe), u Japanu žene zavode svoje muževe slatkom čokoladom. Mjesec dana kasnije žene dobivaju nazad bijelu čokoladu. Taj običaj se u međuvremenu širi i u Kini i industriji slastica donosi velike prihode.

Lokot za vječnu ljubav

U Njemačkoj je već godinama popularan jedan običaj koji je stigao iz Italije. Ljubavni parovi se sastaju na mostovima i na ogradi ostavljaju zaključan lokot sa svojim inicijalima, pa i fotografijama. A ključeve bacaju u rijeku. Lokot kao simbol vječne ljubavi sve više se širi u svijetu. U istočnoj Europi, Rigi, Vilniusu ili Kalinjingradu, bračni parovi nakon vjenčanja tako ostavljaju zaključane lokote. I u Kini parovi na određenim mjestima ostavljaju lokote, a ključeve bacaju u duboke doline.

Turistički vodiči u Kini tvrde da se radi o starom običaju. Ali, stručnjaci kažu da se taj običaj proširio krajem 20. stoljeća i pretpostavljaju da su ga mladi Kinezi preuzeli od europskih turista. I Katolička crkva želi iskoristiti globalnu omiljenost kulta ljubavi. Nakon što je 1972. iz katoličkoga kalendara izbačen sveti Valentin, danas poziva bračne parove i zaručnike da na Valentinovo blagoslove svoju ljubav.

Autor: Gerd Mörsch / Anto Janković

Odg. ur.: Z. Arbutina