Velika Britanija pooštrila imigracionu politiku

Korpa je prilično prazna – jogurt, mlijeko, breskve. Za nešto više danas nije bilo novca – bon koji Agrin Mohamed dobija od centra za socijalnu pomoć vrijedi samo 35 funti (45 eura) i to mora biti dovoljno za nedjelju dana. Gotovine Agrin nema, jer je nezaposlen: „Nemamo pravo raditi, mada bi to bilo od koristi za obje strane – i za nas, i za državu. Ne bi nam morala plaćati smještaj i hranu". Agrin Mohamed ima oko 25 godina. Prije šest godina je pobjegao iz Iraka, zatražio azil u Velikoj Britaniji i od tada je nezaposlen. Od 2002. godine oni koji traže azil ne smiju raditi. Naime, zarada bi mogla biti podsticaj i za druge da dođu. A to nikako ne bi želio Fil Vulas, od prije nekoliko nedjelja ministar za useljavanje u laburističkoj vladi. Vulas ima veliki problem, broj azilanata je porastao, kao i broj useljenika iz istočne Evrope.

Recesija ne poznaje granice

Kada su 2004. godine u EU primljene nove članice, London nije, kao Berlin ograničio broj doseljenika iz tih zemalja. Računalo se da će se iz istočne Evrope godišnje useljavati po 13.000 ljudi. U prvih godinu i po dana stiglo ih je 300.000. Tu novi ministar ne može ništa promijeniti. Ali, zato svim snagama nastoji smanjiti useljavanje iz ostalih država. Njegov stranački kolega, bivši ministar rada Frank Fild, odavno se zalaže za restriktivnu politiku useljavanja: „U vrijeme privrednog buma, politika širom otvorenih vrata može imati smisla. Ali, u vrijeme kada se bliži recesija, čije trajanje ne možemo procijeniti, takva politika je potpuno pogrešna", kaže Fild.

Podobni i nepodobni, sposobni i nesposobni

Kako bi pritvorila vrata, vlada je ove godine uvela poene za sposobnosti koje su tražene od potencijalnih useljenika koji dobijaju određen broj bodova. Vizu dobijaju samo oni koji sakupe mnogo poena. Britanski poslovi, za britanske radnike.

Kejt Best, šef savjetovališta za useljenike, bijesan je zbog takvog populističkog pristupa i kaže: „Useljenici se uvijek optužuju za recesiju i to nije fer. I u vrijeme recesije potrebni su došljaci, jer mnoge poslove Britanci jednostavno više ne žele da rade", kaže Best.

Velika Britanija se suočava sa „viškom“ stanovništva

Međutim, kada je u pitanju politika useljavanja nije riječ samo o britanskim poslovima za britanske radnike. Riječ je i o očuvanju društvene ravnoteže. Ako se politika ne bi promijenila, Velika Britanija, koja danas ima 61 milion stanovnika, za nekoliko decenija imala bi 77 miliona. Ta prognoza mnoge užasava. Već danas je Velika Britanija jedna od najgušće naseljenih zemalja u Evropi sa bezbrojnim problemima u školstvu, saobraćaju, zaštiti životne sredine i zdravstvenom sistemu.