Više prava za djecu izbjeglice

Ko dođe u neku stranu zemlju čiji jezik ne govori i ne poznaje kulturu, u teškoj je situaciji. To posebno važi za djecu. Ona imaju još manje mogućnosti da na stranom jeziku traže neku riječ, u većini slučajeva nemaju iskustva u ophođenju prema institucijama i ne pretpostavljaju kakve birokratske prepreke na njih čekaju.

U Njemačkoj trenutno živi između tri i šest hiljada djece koja su u zemlju ušla bez roditelja ili rođaka. Ta djeca potiču uglavnom iz Afganistana, Pakistana, Rusije ili Iraka. "Posebno je njima potrebna zaštita. Ne možete zanemariti ono što je za ovu djecu najbolje. Potreban im je skrbnik", kaže Günter Burkhardt, šef organizacije Pro Asyl koja se zalaže za prava izbjeglica.

U jednom postupku, koji se primjenjuje širom Evrope, izbjeglicama se daje vrijeme kako bi sami sagledali svoju situaciju i odlučili da li žele podnijeti zahtjev za dobijanje azila. Djeca međutim ne mogu sagledati sve aspekte koji su za i protiv podnošenja takvog zahtjeva. Ako su došla bez porodice, potrebno je da imaju neko lice koje će zastupati njihove interese.

U Njemačkoj postoje ustanove koje su namijenjene da pružaju takve usluge, na primjer Clearing-kuća u Dortmundu. Za Franka Bindera, referenta za pitanja azilanata i izbjeglica u Dortmundu, zadatak ove institucije je prije svega u tome da se djeci omogući dosta vremena i mira. Ova ustanova nudi razne usluge: kurseve jezika ili posredovanje skrbnika. U usluge se ubraja i medicinska i psihološka skrb.

Problem je međutim što u ovakvim ustanovama nema mjesta za svu djecu. U Dortmundu se pruža pomoć za 40 djece iako je potražnja znatno veća. Samo je u Dortmund prošle godine bez pratnje stiglo 400 djece, navodi Binder.

Prerano punoljetni

U Njemačkoj se punoljetstvo stiče sa napunjenih 18 godina. Od djeteta koje je pobjeglo iz svoje domovine se međutim očekuje da sa 16 godina odluči o jednom tako važnom pitanju kao što je podnošenje zahtjeva za azil. Za Güntera Burkhardta je to neprihvatljivo. "To već godinama kritikujemo. Tražimo da se djeca izjašnjavaju tek od napunjene 18 godine."

Konvencija UN-a o pravima djeteta nalaže da se djeca ne diskriminiraju. U Njemačkoj se međutim to ne poštuje, kaže Albert Riedelsheimer, glasnogovornik Njemačkog udruženja za maloljetne izbjeglice bez pratnje. "Jedno njemačko dijete ima pravo na mjesečnu socijalnu pomoć od 251 eura. Dijete koje je izbjeglica dobije samo 132 eura." Za Riedelsheimera je to "socijalna pomoć druge klase."

Zapostavljena djeca

Güntera Burkhardta ljuti što su djeca izbjeglice u Njemačkoj zapostavljena i socijalno diskriminirana. Posebno ga ljuti što je moguće da djeca izbjeglice u Njemačkoj dospiju u "zatvor za maloljetnike". On to smatra neprihvatljivim i od savezne vlade traži da se praksa privođenja maloljetnih lica radi protjerivanja iz zemlje obustavi.

Ukoliko nadležne institucije odbiju zahtjev za azil, izbjeglica praktično mora napustiti zemlju. Do datuma protjerivanja iz zemlje, te osobe se obično smještaju u takozvani "pritvor za progon". To se u Njemačkoj može desiti i mladima. Takvu praksu ne kritikuje samo Pro Asyl, već i zamjenik predsjednika njemačkog Bundestaga Wolfgang Thierse. Thierse je pokrovitelj Komisije za provođenje UN-ove konvencije za prava djeteta i smatra da je smještanje djece u "zatvor" prije nego budu protjerana politički i moralni skandal. Ovakva praksa je prema Thierseu "sramota za jednu pravnu državu."

Autori: Dirk Kaufmann / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Marina Martinović