Vikend ratovanje na Ilidži

U utorak (31.05.) je, poslije dvomjesečne pauze, u Haškom tribunalu nastavljeno suđenje Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, optuženom za genocid i zločine protiv čovječnosti u ratu u Bosni i Hercegovini. Dvomjesečnu pauzu sudije su odobrile kako bi optuženi kao sopstveni branilac mogao proučiti dokumente koje mu je tužilaštvo greškom objelodanilo sa zakašnjenjem.

Kao prvog svjedoka u nastavku suđenja tužilaštvo je izvelo Radomira Kezunovića, koji je početkom rata bio predsjednik kriznog štaba i srpske opštine Ilidža. Kao "svjedok svih ratnih događaja na Ilidži", kako je za sebe rekao, Kezunović je tvrdio da je njegov grad bio u istoj situaciji kao Sarajevo. Dok je Sarajevo trpjelo opsadu Vojske Republike Srpske, obrazložio je, Ilidža je bila izložena granatiranju i snajperskoj vatri jedinica Armije Bosne i Hercegovine. Srazmjerno broju stanovnika, po njegovim riječima, građani Ilidže i Sarajeva imali su podjednako žrtava. Istakao je da je od granatiranja i snajperske vatre poginulo 1.000 stanovnika Ilidže.

Na Ilidžu dolazili i Šešelj i Nikolić

Kezunović je potvrdio da su početkom rata na Ilidžu dolazile paravojne formacije iz Srbije. "Različito uniformisane snage, koje su dolazile da navodno pomognu Srbima na Ilidži, u stvari su bile grupacije koje su iskorišćavale našu ratnu dramu za svoju ličnu korist. Ti ljudi su poslije vikenda odlazili istim autobusom kojim su i došli (Drinatrans), ali autobus je tad bio pun svega i svačega, dakle napljačkanih stvari sa Ilidže, praćen kolonom malih vozila, natovarenih svim što se moglo pokupiti. Tako su oni napuštali vikend ratovanje na Ilidži. To je nešto što je mene pogodilo i zbog čega sam bio apsolutno nezadovoljan," rekao je svjedok. Na pitanje čije su bile te paravojne formacije, Kezunović je rekao da su im "komandanti bili Legija i Bokan, a da su dolazile i grupe koje je narod zvao šešeljevcima". Istakao je da su izvjesno vrijeme na Ilidži bili i lideri srpskih radikala Vojislav Šešelj i Toma Nikolić.

Lična nastojanja Kezunovića da u kontaktima i pregovorima sa Bošnjacima spriječi međunacionalne tenzije i sukobe Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao da predstavi kao model ponašanja Srpske demokratske stranke, na čijem čelu je bio. Navodio je svjedoka da govori o stradanjima Srba, ali Kezunović je isticao da su žrtve i patnje podjednako pretrpjeli ilidžanski Bošnjaci i Hrvati.

„Političko naseljavanje“

Karadžić je napomenuo da je naseljavanje došljaka iz Sandžaka u Sokolje, Šanac, Sokolović koloniju, Buća Potok i Boljakov Potok, "prostore koji su tradicionalno srpska zemlja i srpska naselja" bilo "političko naseljavanje". Svjedok je rekao i da su stanovnici Sandžaka, koji su se doseljavali još od 1970. godine, kupovali zemlju od Srba. Po njegovom sudu, pravi problem u tom prilivu bošnjačkog stanovništva bio je prije svega bespravna gradnja.

Karadžić je insistirao na "političkom naseljevanju", i naveo da su vlasti u Sarajevu govorile da će se u Bosnu vratiti sedam miliona muslimana, koji su se poslije Balkanskih ratova 1912. iselili u Tursku. "Vjerski vrhovni poglavar Cerić je izdao uputstvo da muslimanke rađaju najmanje petoro djece da bi jedno žrtvovale za nezavisnost Bosne", rekao je Karadžić.

Za ovu sedmicu tužioci su najavili još dva svjedoka: Radomira Neškovića, bivšeg potpredsjednika Izvršnog odbora Srpske demokratske stranke i eksperta Patrika Trejnora (Patrick Treanor), koji je za potrebe tužilaštva pripremio "Izvještaj o rukovodstvu Srpske demokratske stranke od 1990. do 1992". Za ispitivanje Trejnora tužilaštvu će biti potrebno tri sata, a Karadžić je, kao zastupnik sopstvene odbrane, za unakrsno ispitivanje ovog svjedoka tražio punih 40 sati, što bi značilo dvije sedmice sudskih zasjedanja. Sudije se još nisu izjasnile o tom zahtjevu.

Autor: Dževad Sabljaković
Odg. urednik: Jasmina Rose