Virus poricanja opasniji od mikrobioloških virusa
8. juli 2020
„Život bez istinskog suočenja s prošlošću je jedan felerični život, krnji i nepotpuni život. Ako sam ja bio i još jesam žrtva kolektivnog nesuočavanja ili neadekvatnog suočavanja s prošlošću, pa čak i poricanja, pravno utvrđenih, činjenica pred kompetentnim međunarodnim sudovima – ne želim da to budu moja djeca i njihovi kolektivi“, priča Vedran (38) iz Istočnog Sarajeva, čekajući da posjeti multimedijalnu izložbu Srebrenica: Genocid u osam činova u sarajevskom Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine (HM BiH).
A hladna julska pandemijska večer nije omela niti Melisu (36) iz Sarajeva da posjeti izložbu, kao početak regionalne kampanje Srebrenica 25: Zajedno protiv virusa poricanja.
„Dirljivo, potresno, tužno, bolno... Ipak, bez suočavanja s našom prošlošću ne možemo ići dalje, niti u evropske integracije, niti bilo gdje. To nas samo dodatno opterećuje, sputava i usporava. Bit će nam lakše kada jednom to konačno prevalimo u svim našim glavama i prihvatimo – šta se to zaista dogodilo u bivšoj Jugoslaviji. Virus poricanja je znatno opasniji i od trenutnog globalnog opakog koronavirusa, ali i od puno drugih virusa“, kaže Melisa.
Vakcine protiv poricanja nema, ali ima lijeka
„Vakcine protiv poricanja genocida i ratnih zločina nema, ali postoji efikasan anti-virus – činjenice utvrđene na suđenjima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnim sudom pravde i nacionalnim sudovima“, naglašavanju organizatori.
Također, naglašavaju i to da tzv. virus poricanja genocida, te drugih zločina, počinjenih u ratovima devedesetih godina, je za post-jugoslavenska društva opasniji i od koronavirusa. Virus poricanja genocida djeluje, kažu, pogubno ne samo na sadašnje, već i na buduće generacije.
To su isto u svojim video-obraćanjima, tokom otvaranja izložbe, jasno istaknuli sudac Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove i glavni tužitelj Serge Brammertz.
„Iako je pravosudna dimenzija potrebna, ona nije, sama po sebi, dovoljna za uspješne procese post-konfliktnog oporavka. Pored toga, potencijal za korištenje pravosudnih mehanizama, kako bi se shvatila nedavna prošlost i izvukle pouke iz nje, i kako bi ona, na kraju, bila prevladana, ne leži u Haagu. Naprotiv, on čvrsto leži u rukama građana zemalja bivše Jugoslavije. Samo oni mogu sprovesti dalje procese tranzicijske pravde, kako bi se izgradila bolja, snažnija i inkluzivnija društva“, poručio je sudac Agius.
„Pojedinačno i kolektivno razaranje, do kojeg je došlo u ljeto 1995. godine, mora se nazvati svojim pravim imenom – genocidom. Uprkos izazovima, ovo čini rad organizacija civilnog društva na promoviranju pravde, edukacije, prihvaćanju prošlosti i pomirenju još značajnijim“, riječi su glavnog tužitelja Brammertza.
Ujedinjena bivša Jugoslavija protiv virusa poricanja
Sarajevski Historijski muzej Bosne i Hercegovine, te pulski SENSE Centar za tranzicijsku pravdu kampanju Srebrenica 25: Zajedno protiv virusa poricanja realiziraju s koalicijom od čak više od 15 svojih partnerskih organizacija civilnog društva iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Kosova.
„Iako je pojava koronavirusa, ove godine, u dobroj mjeri, poremetila planove muzeja za obilježavanje godišnjice genocida, izuzetno nam je drago to da učestvujemo u ovoj velikoj regionalnoj kampanji protiv virusa poricanja i to najefikasnijim mogućim oružjem – činjenicama“, izjavila je Elma Hašimbegović, direktorica HM BiH.
Kampanja traje do 11. jula – dana pada Srebrenice, kako izravno, uz epidemiološke mjere, tako i na internetu, a izložbe u Sarajevu i Puli čak do 31. augusta. Radi se o dijelu arhive SENSE-a od oko 2.000 izvještaja sa „srebreničkih suđenja“ pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i oko 550 videa, posvećenih Srebrenici. Materijal svjedoči o tome kako su stručnjaci MKSJ-a istraživali, rekonstruirali i procesuirali zločine počinjene u Srebrenici ljeta 1995. godine.
A izložba se temelji na fotografijama izdanja Krici iz masovnih grobnica, fotografa Tima Lovelessa.
Böllovo promišljanje o zločinima aplikativno u bivšoj Jugoslaviji
„I 25 godina nakon genocida u Srebrenici, svedočimo negiranju onog što se desilo, a što je civilizacijski nedopustivo. Time se vrši ponovna dehumanizacija žrtava i preživjelih, ali i dehumanizacija onih koji ne žele da priznaju šta se desilo, jer se takvim jednim činom odriču svoje ljudskosti. Takođe, i dalje operira selektivna kultura sjećanja, koja se tiče ne onoga što imamo iz prošlosti, već šta sa tim radimo i kako se sa tim suočavamo i nosimo“, objašnjava prof. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, politologinja i sociologinja s Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Profesorica Popov Momčinović smatra da genocid, te zločini i dalje služe za podgrijavanje mržnje između ljudi, a sve s ciljem održavanja jedne te iste skupine političara, tzv. etničkih poduzetnika na vlasti.
„Stvorena je jedna, tj. tri službene kulture sjećanja, koje ljude i dalje drže u začaranom krugu traume, zloupotrebljavajući njihovu svijest i podsvijest, a sve radi očuvanja postojećeg stanja. Žrtve se svode na statistiku i brojeve, čime se gubi njihova osobnost, i koriste se za međusobno stranačko nadmetanje i obračune. Kao što je ukazao njemački književnik i nobelovac Heinrich Böll – Kao da se vodi bilans stanja knjigovodstvenog računa i jedan zločin potire onim drugim“, pojašnjava prof. dr. sc. Popov Momčinović.