1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Vrli" hakerski svijet

Marco Müller
7. januar 2019

Hakerski napadi, curenje osjetljivih podataka, sajberska špijunaža: već smo se pomalo na to navikli. Ali najnoviji primjer krađe osjetljivih podataka zabilježen u Njemačkoj je malo drugačiji.

https://p.dw.com/p/3B8H9
Symbolfoto zum Thema Datensicherheit auf dem Smartphone Haende tippen auf einem Smartphone Berlin
Foto: Thomas Trutschel/photothek/imago

Da će najnoviji napad hakera na političare i druge poznate javne ličnosti u Njemačkoj izazvati toliku uzbunu, zapravo se i nije moglo očekivati. U načelu smo u prošlosti doživjeli već puno stvari koje su nam se činile nevjerovatnima. Prije nekoliko sedmica je veliki američki hotelski lanac Mariot objavio da su jednoj sestrinskoj firmi ukradeni podaci oko 500 miliona mušterija, između ostalog i bankovni podaci o plaćanjima.

A još veća hakerska dimenzija je zabilježena 2013. kada je platforma Jahu objavila krađu podataka više od milijarde korisnika. To je doduše bilo nekako daleko, ali i tu su bili pogođeni i njemački korisnici. No i u samoj Nemačkoj je bilo skandaloznih slučajeva. Prije nekoliko godina je isplivalo na površinu da je američka tajna služba NSA prisluškivala mobilni telefon njemačke kancelarke Angele Merkel, a kasnije je zabilježen i upad hakera u infomacijski sistem njemačkog parlamenta Bundestaga - pretpostavlja se da su iza toga stajali kompjuterski stručnjaci iz Rusije. To je za posljedicu imalo i djelomičnu izmjenu hardvera u Bundestagu.

I nakon tih velikih skandala - zašto sada uzbuđenje? Da li je to naša demokratija u opasnosti?

O čemu se radi?

Ovaj put su u decembru na jednom - u međuvremenu zatvorenom - akauntu na tviteru objavljeni privatni podaci njemačkih političara i poznatih javnih osoba. Sve je bilo strukturirano kao adventski kalendar: svaki dan se otvarao novi prozor koji je javnosti davao na uvid nove privatne podatke pogođenih.

Među njima ima poznatih glumaca, poput Tila Švajgera, ali i podosta političara: tu je njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer, kancelarka Angela Merkel (CDU), nova predsjednica Demokršćana Anegret Kramp-Karenbauer ili šefica Socijaldemokratske stranke Andrea Nales. Ukupno su provaljeni privatni podaci oko 1000 javnih ličnosti.

Šta je tu posebno?

Novo u ovom slučaju i nije toliko da su hakerskim napadom pogođene poznate ličnosti. Ovaj puta se naime nije radilo o njihovoj funkciji. "Do sada smo u slučajevima krađe podataka i sajberske špijunaže u Njemačkoj imali posla s podacima saveznog parlamenta ili savezne vlade. Ali tu nisu curili privatni podaci tih ličnosti", objašnjava Sven Herping u razgovoru za DW. On je voditelj projekta sigurnosne politike zaklade Nova odgovornost koja se bavi tehnologijom i digitalizacijom u sferi politike i društva.

Deutschland Sven Herpig
Sven HerpigFoto: Stiftung neue Verantwortung

Ovaj su puta naime procurili ne samo podaci sa službenih e-mail adresa ili mobilnih telefona, već su provaljeni privatni mejlovi, objavljena je privatna korespondencija s familijom i privatne fotografije. U načelu se može reći da ovaj put hakeri nisu ciljali na funkcije nekih osoba, već njihov privatan život - uključujući i ljude koji spadaju u njihovo privatno okruženje.

Upad u spavaću sobu

Ljudi koji se nalaze pod reflektorima javnosti u pravilu paze što će kada i kome reći. Ali i oni naravno imaju privatnu sferu, koju u pravilu drže podalje od očiju javnosti. Ali šta kada neko dođe u posjed privatnih dnevnika i bilježaka, do onih zapisa koje niko nepozvan ne bi smio da vidi?

Kako to na ljude djeluje može se vidjeti iz njihovih reakcija. Mlada poslanica Bundestaga Luize Amtsberg iz stranke Zelenih reagirala je na Instagramu: "Vi ste odvratni, bijedni i uz to kukavice. I naravno da nas pogađate tamo gdje nas boli, kada upadate u naše spavaće sobe i dnevne borake, kada gledate u naše kalendare i bilježnice."

Suštinu stvari ona opisuje ovako: "Vas se ne tiče o čemu mi privatno razmišljamo i kome mi šta privatno pišemo!"

I upravo o tome se radi. To je ono što je u ovoj krađi podataka posebno. Zbog toga je i zavladala takva panika i takvo uzbuđenje. Ovaj put su hakeri napali privatnu sferu. Prije su na udaru bile poslovne tajne, a sada privatne - da li je to novi plan hakerskog vrlog novog svijeta?

Ugrožena demokratija?

Ali ima još nešto što je ovaj puta specifično i što izaziva velike kritike službi zaduženih za sigurnost: one su navodno prekasno informirane. Dok su osobe o kojima je riječ tek u petak iz medija saznale da su pogođene krađom podataka, i sam Njemački kiriminalistički ured (BKA) je tek nekoliko sati prije o tome bio obaviješten, mada je Njemački ured za informatičku sigurnost (BSI) već tokom decembra imao neka saznanja o krađi. Navodno je BSI međutim smatrao da se tu radi o pojedinačnim slučajevima pa nije informirao druge službe.

Deutschland Bundesamt für Sicherheit in der Informationstechnik (BSI)
Savezni ured za sigurnost informacionih tehnologijaFoto: picture-alliance/dpa/O. Berg

No da li je ta kritika opravdana? Po mišljenju Svena Herpiga, koji je do prije dvije godine i sam radio za BSI, nije: "Zadaća te službe nije da se čuvaju privatne e-mail adrese političara. Zato se ne može reći da su te službe zakazale." Partije su same zadužene za sigurnost svojih mejlova i do sada nisu pokazivale spremnost dozvoliti službama da se bave njihovim mejl adresama.

Osim toga ni bojazan da bi ovaj napad mogao ugroziti njemačku demokratiju nije opavdana. Prema sadašnjim saznanjima, iza ove krađe podataka ne stoje ni ruski niti kineski hakeri, ni neke svjetske tajne službe. Po svemu sudeći prije se radi o upozorenju hakerskih aktivista da bi trebalo da se sve više pozabave pitanjem sigurnosti svojih podataka.

Ovaj njemački slučaj se ne može usporediti s otkrićem u toku američke predizborne kampanje 2016. kada se saznalo da je tadašnja kandidatkinja Hilari Clinton slala službene mejlove sa svoje privatne adrese. Tada su, prema saznanjima američkih tajnih službi, hakeri ruske vojne tajne službe upali u mrežu Demokratske stranke i objavili čitav niz dokumenata i mejlova kako bi naštetili Clintonovoj.

"To se naravno uopće ne može porediti sa slučajem u Njemačkoj. To je za američki sistem, za tamošnju demokratiju bilo puno opasnije", kaže Herpig, "od ovoga što vidimo sada u Njemačkoj."

Da li to znači da je ovaj put sve dobro prošlo? I da je demokratija spašena? Vjerovatno da. Ali ne treba imati iluzije: sljedeći hakerski napad već je isprogramiran.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android