Wirecard: Potpuno razjašnjavanje skandala?
3. august 2020
Problem sa slučajem njemačke finansijske kompanije Wirecard nije samo u potpunom zakazivanju nadzornih organa, već i u činjenici da se to desilo iako je skandal bio najavljen. Očigledno, niko nije imao interes za kontrolu i nadzor Wirecarda: Ni Savezna ustanova za kontrolu finansijskog poslovanja (Bafin), ni pokrajinska nadležna tijela u Bavarskoj, ni revizori Ernst & Young (EY) ni nadzorni odbor same kompanije.
Već godinama postoje podaci o pranju novca, lažnim transakcijama i napuhanim proračunskim bilansima Wirecard-a. Izvještaj o berzi iz 2016. godine, primjerice, to detaljno opisuje na 100 stranica. Kopija ovog izvještaja je otišla u Bafin. Šta se na kraju desilo? Bafin je pokrenuo istragu protiv autora izvještaja - zbog sumnje na manipulaciju kursa. Čuveni "Financial Times" objavio je niz članaka o lažnom poslovanju u Wirecard-u. Šta se nakon toga desilo? Bafin je izdao zabranu prodaje dionica Wirecarda ostvarenih prodajom" koja je u finansijskom svijetu poznata pod pojmom "Short Seeling” (kada se profitira od pada kursa), što je neviđen potez u istoriji i pokrenuo istragu protiv novinara.
Pri tome je pomenuti list u martu 2019. godine imenovao najmanje tri partnerske kompanije Wirecards-a, koje u stvarnosti nisu postojale. Na navedenim adresama firmi na Filipinima novinari su pronašli prazna skladišta, autobusku stanicu i dom jednog pomorca, koji se uvijek isčuđavao kada bi u svom poštanskom sandučetu završilo pismo njemačke banke po imenu Wirecard upućeno lažnoj kompaniji sa njegovom adresom. U novinskom članku je objavljena fotografija poslanog pisma sa logom Wirecarda.
Olaf Scholz slijedi svoje političke interese
Nadzor se dakle odvijao samo u homeopatskim dozama. Vlastima je vjerovatno bilo u interesu da se zaštitnički ophode prema navodnoj vodećoj fintech-kompaniji. To ne čini stvar ništa boljom. U najboljem slučaju razotkriva sukob interesa koji ne bi smio postojati.
Činjenica da se savezni ministar financija sada stavio u zaštitu Savezne institucije za nadzor finansijskog poslovanja (Bafin) i njenog šefa također je providan manevar: Olaf Scholz je mogući kandidat SPD-a za kancelara. Kao savezni ministar financija, međutim, odgovoran je za rad Savezne institucije za nadzor finansijskog poslovanja. Tako je opstanak glavnog finansijskog kontrolora na čelu državne nadzorne institucije postalo "biti ili ne biti”- pitanje za njemačkog ministra finansija.
Sada ima smisla ojačati ovu nadzornu ustanovu. Ali prvo se moraju analizirati uzroci njenog zakazivanja, kako bi se poduzeli pravi koraci. Da li će i može li od strane Ministarstva finansija doći do bespoštednog razjašnjavanja slučaja, vođenog interesima istrage, više je nego upitno.
Revizori su progledali kroz brojke/bilans poslovanja
Umjesto toga, Scholz naglašava kako su zakazali revizori firme Ernst & Young (EY). To takođe spada u kategoriju strategija političke odbrane. Čak i ako je, po prirodi stvari, to tačno.
Revizori su desetljećima provjeravali brojke koje se odnose na bilans poslovanja i progledavali Wirecardu kroz prste. I ovdje postoji sukob interesa. Četiri oligopolista u svijetu, koji daju usluge konsaltinga i revizije, savjetuju i kompanije čije bilanse poslovanja trebaju pregledati - to su EY, Deloitte, PricewaterhouseCoopers (PwC) i KPMG. Evropska komisija je 2009. pokušala reformisati sistem revizije. "Velika četvorka" i njihova branša su to uspješno spriječili. Novi impuls za to sada mora stići iz Berlina.
Konačno, treba se zapitati i zašto je zakazao Nadzorni odbor Wirecarda. I ovdje se, s obzirom na prevaru, mora diskutirati o strukturama, njihovoj isprepletenosti, međuovisnosti i sastavu Nadzornih odbora.
Poziv na brze reforme zvuči dobro. Ali brze reforme nemaju smisla. U prvom redu, mora se napraviti temeljna analiza zakazivanja i to na svim nivoima nadzora. Hoće li tome pristupiti Istražni odbor Bundestaga, od sekundarnog je značaja – jer i on bi mogao biti instrumentaliziran u predstojećoj izbornoj kampanji.
Ali ono što je od suštinskog značaja je da dođe do sveobuhvatnog i bespoštednog razjašnjavanja slučaja. I to bez obzira na moguće interese pojedinih stranaka i ljudi.