Zašto je morao biti rat?

List „Die Zeit“ u tekstu koji je danas ( 26.11.) objavio o Suzani Lipovac piše pored ostalog sljedeće:

„Čini se da Suzana Lipovac ni sada ne može vjerovati u ono što se dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije početkom 90-tih godina prošlog vijeka: „To je bila moja generacija“, kaže tužno. Ona je tada imala 24 godine i odlučila je da svoj udobni život u njemačkom gradu Neustadtu zamijeni za jednu vrlo važnu misiju. Organizovala je kamione sa humanitarnom pomoći i krenula ka austrijskoj granici gdje je bio smješten jedan kamp za bh. izbjeglice.Tamo je srela momke sa amputitranim nogama i rukama. Mrtve. Suzana Lipovac nije mogla vjerovati svojim očima. Tamo gdje je sa roditeljima svake godine provodila raspust, sada je harao rat? U njenoj Jugoslaviji, gdje žive njeni rođaci?

Svijet u kome je provela svoje djetinjstvo sada se promijenio. U ljeto 1992. godine ona odlazi kod jedne rodice koja je ljekar u Zagrebu i počinje prevoditi izjave svjedoka. Na taj način je Suzana Lipovac imala priliku razgovarati sa ljudima koji su bili zatvoreni u logorima, slušala je njihove priče o traumama koje su doživjeli i pokušavala nabavljati lijekove.

Saradnja sa Bundeswehrom

Kada se nekoliko sedmica kasnije vratila u Neustadt na svoje radno mjesto, jedan ljutiti kupac se žalio zbog pogrešne isporuke. Rekao je: „Proizvodnja je u opasnosti. Ovdje se radi o životu i smrti!“ Suzana Lipovac mu je odgovorila da on ne zna o čemu govori. Istog dana je u firmi u kojoj je radila dala otkaz kako bi svake dvije sedmice mogla voziti humanitarnu pomoć za BiH. Oformila je humanitarnu organizaciju Kinderberg. Poslije BiH uslijedilo je Kosovo, zatim Srbija. Suzana Lipovac i njeni saradnici u međuvremenu su se specijalizirali za pružanje medicinske pomoći, sudjeluju u projektima u Šri Lanki i Nepalu, na Obali Slonovače ali prije svega u Afganistanu.

Suzana Lipovac je pragmatična žena. Političke teorije nisu njen svijet ali je uprkos tome, izgradnja civilnog drušva dio onoga što ona smatra pružanjem pomoći. U Afganistanu čak sarađuje sa Bundeswehrom. Stoga je bila izložena kritici jer, kako je navedeno, ko radi za vojsku ne može biti neutralan. To ju ne uzbuđuje ali ona ipak stalno preispituje svoju saradnju sa njemačkom vojskom. Zaštita i sigurnost su za Suzanu Lipovac isto kao i humanitarna pomoć. Stoga ona kaže da ne može biti neutralna.

Makedonija i Grčka korak bliže sporazumu

List FAZ piše o skorom, mogućem kompromisu između Atine i Skoplja oko imena Makedonije: „Nepotrebni ili bar najčudniji konflikt između dvije evropske zemlje mogao bi uskoro dostići novi vrhunac. Grčka će blokirati početak pristupnih pregovora Makedonije koje je predložila Evropska komisija, ukoliko ova balkanska zemlja ne izrazi spremnost da promijeni svoje ime. Time prijeti zaoštravanje krize, ukoliko se šefovi država i vlada EU početkom decembra odluče za početak pregovora. Ipak tračak nade postoji. Premijeri dvije zemlje Papandreu i Gruevski su nakon razgovora u Briselu bili vrlo optimistični. U petak (27.11.) će se njih dvojica ponovo sastati u Grčkoj što u svakom slučaju ulijeva nadu u skoro rješavanje spora između dvije zemlje.“

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednica: Zorica Ilić