Za žene iz BiH ni na Zapadu ništa novo

Ove godine su u dvije od pet kategorija - nauka, ekonomija, socijalni angažman, kultura i sport - bile kandidovane žene iz BiH.

Sve vrste poslova jednako su vrijedne, ali se jedna arhitektica ipak teško može pomiriti sa činjenicom da je do kraja života primorana raditi kao prodavačica. Stav je ovo Sanje Turković, diplomiranog inžinjer hortikulture, koja je iz rodnog Mostara u Austriju stigla ratne `92. Njena borba za „adekvatnu poslovnu integraciju“ traje već ravno 13 godina: sedam godina čekanja na radnu dozvolu, i dodatnih šest, za kojih od Ureda za zapošljavanje nije dobila niti jednu jedinu ponudu za posao u njenoj struci. „Teško je javno reći istinu, ali nije mi to jednostavno logično i ja zaista pokušavam da nađem razlog zbog čega je to tako. Ali jedna zatvorenost prema visoko obrazovanim ljudima koji dolaze sa naših prostora je očigledna.“

Težak put do istih prava

U odbojnost austrijskog društva prema sposobnim strancima uvjerila se i Vesna Bjelić-Radišić. Njeno etabliranje na univerzitetskoj klinici u Gracu, gdje danas vodi odjel za opštu ginekologiju, takođe je trajalo više od deset godina. „Jer kao stranac, uspjeti ovdje znači pomiriti se sa tim da moramo puno više pružiti i puno više dati od sebe, da bi smo opstali i da bi nas uzeli u obzir! Mi teoretski imamo ista prava, ali je drugo ono što se u praksi dešava. Jer dok čovjek dođe do jednog nivoa da zaista ima ista prava, prođe jedan težak put, u odnosu na ljude koji su ovdje odrasli.“

Vesna objašnjava da je njen slučaj imao i dodatne otežavajuće okolnosti. Svuda u svijetu uobičajeno je da u operativnoj ginekologiji rade isključivo muškarci, tako i u Austriji „I sad vjerovatno žena plus stranac, to je još jedna dodatna stepenica, još jedan dodatni faktor koji sve to otežava“.

Zavist na sve strane

Tako su se i Vesna i Sanja na poslovnom putu susrele sa izvjesnom vrstom diskriminacije. Kako kao stranci, od strane „svih zavidnih Austrijanaca“, tako i kao žene, od strane muških kolega. No ni jednoj ni drugoj, pričaju, „nije ni padalo na pamet“ da odustanu od svojih ciljeva.

Vesna priča kako i danas na klinici radi i po osamdeset sati sedmično. Redovno drži i predavanja na univerzitetima širom Evrope. Od septembra prošle godine takođe vodi ginekološki odjel, što je do sada na klinici bila, kaže, isključivo „muška pozicija“. Njenih prvih dana u Gracu sjeća se po tome što su se među kolegama odmah stvorile dvije frakcije. Jedna koja je prepoznala njene kvalitete i podržavala je, i druga koja joj je sugerirala da je u Austriji „na pogrešnom mjestu“. „Ta druga struja u međuvremenu je postala puno tiša“, smije se Vesna. „I to se ne pokazuje više tako očito, u tom smislu da neko meni kaže `ti si stranac i ti to ne trebaš voditi`, jer u međuvremenu sam ja zbog svog znanja i onoga što radim na tom nivou da se ljudi vjerovatno i ne usuđuju to reći.“

Uspjeh je i ući u borbu

Sanja Turković uspjeh je ostvarila osamostalivši se, onda kada je shvatila da se ne želi pomiriti sa lošim poslovnim ponudama koje je nisu ispunjavale i kada je u njoj, kaže, proradio inat. Njene projekte u oblasti pejzažnog uređenja u međuvremenu je nagrađivala i privredna komora Donje Austrije. Trenutno je u razradi projekat izgradnje parkova za starije osobe, kojim Sanja, u saradnji sa opštinama ove savezne zemlje, želi poboljšati socijalni život osoba starije dobi. „Mada moram reći da moja borba još uvijek traje. Ja kao i mnoge druge žene koje znam, u principu i ne želim postići neki posebno veliki uspjeh. Ali želim raditi ono što volim i želim društvu u kojem trenutno živim dati najbolje što mogu. Ta borba još traje, ali već sada, moj uspjeh je u tome što sam ušla u tu borbu!“

Snaga ženama da istraju

I Sanja i Vesna smatraju da je inicijativa MIA važna, samim tim jer je još uvijek potrebna. Sa jedne strane, ovakve nagrade austrijskoj javnosti prikazuju često neiskorištene potencijale žena stranaca. Sa druge strane opet, ženama koje su nezadovoljne svojim poslovnim položajem, daju snagu da istraju.

„Mislim nažalost da su mnoge žene odustale od svojih snova“, kaže Sanja „i prilagodile se onoj situaciji u kojoj su se našle. I zbog toga i moj angažman. Ako moj primjer bude motiv za samo jednu ženu da ne odustane od svojih snova i da ne odustane od svoje borbe, onda ovo učešće u ovoj nagradi za mene ima potpuni smisao!“