Zadnji čin drame Mostarskog teatra mladih
11. august 2019
Na ulazu u Mostarski teatar mladih (MTM), Faris Količić u staklenu teglicu ubacuje novac od svog džeparca. On ima 17 godina i član je glumačke družine ove nadaleko poznate mostarske kazališne institucije. Teglica s novcem nije kazališni rekvizit, a novac je dobrovoljan prilog, umjesto kupovine karte, doprinos spašavanju ovog teatra koji djeluje više od 45 godina i koji je, kako kažu, pronio ime Mostara diljem svijeta.
Ruše podjele u podijeljenom društvu
"Ovdje sam došao vrlo rano, prije sedam godina. Tu sam našao prijatelje, ovo je mjesto gdje se ljudi spajaju kroz kazalište i to me ispunjava. Ako nestane MTM-a to će značiti i nestanak ideje koju su živjele generacije Mostara kroz kazališne predstave, rušeći društvene norme podjela u podijeljenom društvu", kaže ovaj mladi Mostarac za Deutsche Welle.
Nada se da će MTM preživjeti i ovu tešku životnu epizodu kojih nije bilo malo kroz tijekom 45 godina postojanja.
Ipak, kako sada stvari stoje, 61. izvedba predstave "Presuda - tiha likvidacija", redatelja i dramskog pedagoga, a ujedno i osnivača MTM-a daleke 1974. godine, Seada Đulića, mogla bi biti i posljednji komad na kazališnim daskama Memorijalne scene 2532 u Mostaru, kulturne institucije koja se jedina samostalno financira.
Život MTM-a u 50 kutija cipela
U zidu od 50 kutija cipela, 50 je životnih priča i MTM-a i samog redatelja, a gledatelj, ukoliko želi čuti neku od njih, poziva se na "kopanje po životu" izborom kutije s nekim od brojeva. Nakon otvaranja kutije počinje teći spontana priča, slična prisnim razgovorima i životnim pričama dva stara prijatelja koji se nakon dugo vremena sretnu na kavi u Mostaru. A, zapravo, to su emotivne, istinite, priče Mostarskog teatra mladih, koje pršte emocijama i detaljima, s vrlo čvrstom, dramaturškom strukturom početka, vrhunca i kraja.
"Nadam se da ovo nije kraj. Mi smo postali "incident' jer pričamo o Mostaru, građanima Mostara, BiH... Nacija nam nije profesija i stoga smo dobili 'recept za likvidaciju'. Zamislite, u vrijeme dok je MTM bio javna institucija, svrstavan je u bošnjačku kulturnu instituciju samo zato jer nam je adresa bila u tom dijelu grada kojeg smatraju bošnjačkim te tako i određivali uprave. Ali mi smo 'mostarski'i vjerujem da su to zadnji trzaji primitivizma", kaže redatelj i direktor MTM-a, Sead Đulić za DW.
'Naša' i 'vaša' kultura
On slikovito pojašnjava da u gradu Mostaru, u čijem istočnom i zapadnom dijelu postoje i kazališta i pozorišta te tako i prešutna podjela kulturnih institucija na "naše i vaše", izgleda da nema mjesta za Mostarski teatar mladih.
"Duga, 45-godišnja tradicija postojanja i tisuće mladih koji su prošli kroz teatar i sada su zvijezde svjetskih scena, brojna gostovanja od Singapura, Hong Konga, Egipta, Jordana Izraela do SAD, Kolumbije i brojnih europskih zemalja, gdje je MTM pričao pozitivnu priču iz Mostara, nije bila dovoljna da se MTM uvrsti niti u jedan strategijski dokument za razvoj kulture. I to u gradu koji se kandidirao za Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine", njegov je kratak rezime svih nedaća MTM-a.
'Jedino kazalište može otvoriti srca mladih'
Dok izostaje podrška vlasti, pristižu poruke podrške kolega, među njima i od Hrvatskog centra za dramski odgoj iz RH, ali i iz cijeloga svijeta. U publici na predstavi u Mostaru bila je i Helena Korošac, kazališna pedagoginja s ljubljanskog Pedagoškog fakulteta.
Ona je sa svojim prijateljima bila na proputovanju prema Crnoj Gori, ali kada je čula o problemu MTM-a, svoje putovanje usmjerili su prema Mostaru.
"Rad Seada Đulića i MTM-a oduševljava diljem Europe i bivšim zemljama Jugoslavije. On spaja ljude, gradi mostove, otvara srca mladih ljudi i daje im mogućnost da se izraze, progovore i to ne može nitko nego kazalište i zato me je još više iznenadio njihov nezavidan položaj. Kada sam vidjela da u kulturnom planu Mostara nema MTM-a, pitam se koja je to poruka za mlade. To bi trebala biti prilika za njihov razvoj i rast, prilika da budemo čovjek, razvijamo zajednicu, komuniciramo i to je ono na što se u Sloveniji posvećuje velika pozornost", smatra ova kazališna pedagoginja koja je i sama u staklenku na ulazu ostavila svoj mali prilog za nastavak života MTM-a.
„Ima li itko da se barem posrami?"
Kroz mostarski teatar mladih prošle su generacije mladih. Neki od njih su danas 'obični ljudi', liječnici, političari, profesori, a neki svjetski poznata imena kazališnih dasaka kao što su Tea Alagić, Ena Laković, Dragan Despot, Marijo Drmać, Belma Lizde, Robert Pehar, Vedran Vilogorac, Velimir Pšeničnik Njirić, Nebojša Kundačina, Silvana Vučić, Maja Zećo itd.
Umjesto zaključka na kraju ovog teksta, možda je najbolje citirati apel profesora Sveučilišta u Mostaru prof.dr.sc. Mile Lasića nakon vijesti o gašenju ove kultne kulturne institucije: "Ima li itko u Mostaru da se barem posrami zbog gorke sudbine MTM-a?".