Zakašnjela reakcija njemačke vlade

„To da je njemačka vlada skupa sa Ujedinjenim narodima pozvala na održavanje konferencije u Berlinu i da želi povećati svoju pomoć zaslužuje poštovanje. Ali s time se ipak zakasnilo. A to proizilazizbog loše savjesti što se Sirijci, Iračani, Libanci, Jordanci i Turci i dalje ostavljaju prepušteni sami sebi u ovoj tragediji. To da se osim Njemačke sada i SAD pokazuju velikodušnim je sramno i kratkovidno. To da se jače angažiramo na rješavanju konflikta i na smanjenju žrtava je u našem vlastitom interesu. A tu spada i to da se u Europi primi više izbjeglica“, smatra Badische Zeitung.

Frankfurter Allgemeine Zeitung naglašava: „Apel iz Berlina skreće pažnju i na to da humanitarna pomoć nije potrebna ljudima koji se nalaze u stanju ratne opasnosti. Jer talas izbjeglica je dostigao razmjere koje sve više ugrožavaju ionako labilnu stabilnost susjednih zemalja. Troškovi, koje danas ima Liban, su manji nego što bi bili troškovi koji bi nastali ukoliko bi međunarodna zajednica u bliskoj budućnosti morala gasiti požar koji se širi“.

Tageszeitung iz Berlina smatra da je Njemačka dugo čekala ne preuzimajući odgovornost:„U posljednje tri godine su ne stotine hiljada, već milioni Sirijaca u bijegu. I sada reagira i njemačka vlada. Odlično. Naravno da je Ministarstvo vanjskih poslova, koje je sada pozvalo u Berlin na održavanje velike konferencije za izbjeglice, već i ranije pružalo pomoć Sirijcima. Ipak, s obzirom na razmjere humanitarne katastrofe ovo je bilo neprikladno, skoro cinički selektivno. Njemačka i druge zemlje EU primaju jedan procenat izbjeglica iz Sirije. Ponavljamo još jednom polako kako biste mogli suosjećati: jedan procenat. Velika Britanija je do sada primila 54 sirijske izbjeglice. Opterećenje stoga snose susjedne zemlje (zemlje susjedi Sirije – op. red.). U posljednje dvije godine je kolaps Libana postao izvjestan, slično prijeti i Jordanu“, smatra Tageszeitung.

Nova Erdoganova Turska

Die Welt piše o novoj predsjedničkoj palati turskog predsjednika Redžepa Taiba Erdogana. „Tačno 4 500 lira je trebao Mustafa Kemal Atatturk, osnivač Republike Turske, kako bi mogao 1923. godine kupiti Cankaya Koesk za sjedište predsjednika. Pri tome mu je, da bi nabavio tu sumu, pomogao istanbulski muftija koji je od vjernika skupio novac. Tako je bilo moguće kupiti bivši vinograd na jednoj uzvisni Ankare. Od tada je Cankaya rezidencija turskog predsjednika. Istodobno palata simbolizira vrijednosti Republike prema Ataturkovim shvatanjima.

Danas je predsjednik zemlje Redžep Taib Erdogan. On jasno pokazuje da on svoju „novu Tursku“, kako je već naziva, potpuno drugačije zamišlja. On to manifestira bez sustezanja i to tako što s prezirom odbija negodovanje svojih političkih protivnika i umjesto toga danas (29.10.) useljava u raskošnu palatu. Za njenu izgradnju bilo je neophodno skoro 700 miliona lira (otprilike oko 250 miliona eura), kako izvještavaju turski mediji. Uz to je još ovo reprezentativno imanje navodno izgrađeno bez dozvole za gradnju u Ataturkovoj šumi, prirodnom rezervatu i kulturno-historijskom spomeniku, koji je „otac svih Turaka“ osobno podigao. Sudovi su doduše u više navrata naložili obustavu gradnje, ali ona nije izvršena“, piše Die Welt.

Zemlja partija, strasti, osobnosti i ljubitelja pisane riječi

„Prema pisanju „Lonely Planet“ Srbija predstavlja jedan od najprivlačinijih ciljeva za putovanje u narednoj godini. U „Best in Travel 2015“ se navodi da je zemlja „u pogledu zabava, strasti i osobnosti jedna od najbolje čuvanih tajni Europe,“ piše Sueddeutsche Zeitung, osvrćući se zapravo na Beogradski sajam knjige koji se održava u glavnom gradu Srbije. List piše da se sajam suočava sa malo novaca, ali da zato ima mnogo ideja. „U Srbiji se očito i u vrijeme recesije mnogo čita. U centru grada se nalaze knjižare jedna pored druge. I Sajam knjige predstavlja magnet za publiku. Za razliku od Frankfurta ili Leipziga ovo je prodajni sajam – ovdje se svi noviteti mogu odmah i kupiti“, piše Suedeutsche Zeitung, uz ocjenu da elektronska knjiga u Srbiji ne igra nikakvu ulogu.