Zapostavljena njemačka djeca

Okrutni slučajevi ubistava djece u Njemačkoj sve češće se pojavljuju u novinskim naslovima. Bolne priče o djevojčici Anni koja se utopila u kadi, ili o dječaku Kevinu, čije je tijelo pronađeno u hladnjaku njegovog očuha, uzrokovale su mnoge rasprave. A slučajevi poput tih otvaraju pitanja o tome zašto se to događa u Njemačkoj.

Prema podacima Državnog ureda za statistiku u prošloj su godini socijalne službe iz obitelji izdvojile 40.200 maloljetnika, a taj je broj veći nego ikad prije. To je čak 43 posto više nego prije pet godina. Uredi za socijalnu skrb uzimaju djecu pod svoju zaštitu ako se ona nalaze u izrazito opasnoj situaciji. U pravilu je to samo privremeno, pa se djeca nakon nekog vremena opet vrate u svoju obitelj.

Teret danas ostaje na obitelji

Renate Schäfer-Sikora radi za Ured za mlade u Kölnu, gdje je broj djece pod zaštitom jednako porastao kao i u cijeloj pokrajini. Ona je voditeljica odjela za temeljne probleme i zna sve tipične situacije s kojima se roditelji suočavaju: "Najveći broj slučajeva imamo kod izrazito mladih roditelja - u nekim slučajevima i kod samohranih roditelja, roditelja - ovisnika o drogama ili alkoholu, a sve više i kod psihički bolesnih roditelja. Zaista vidimo porast, zbog toga što je povećan i broj psihičkih bolesnika." Prema njezinom iskustvu, ozbiljni problemi u obiteljima često nastaju zbog socijalnih problema.

A s tim se socijalnim problemima danas sve više obitelji same suočavaju, više nego ranije.

"Danas više nemamo društvene mreže kroz proširene obitelji ili kroz stabilne vrijednosti u religiji, ili sustave pomoći obiteljima, koji su djelovali kao stabilizirajući čimbenici", objašnjava psihoterapeut za djecu i mladež iz Kölna, Wolfgang Oelsner.

"Ništa se ne smije previdjeti. Danas teret ostaje samo na obiteljima, a to je za njih ponekad previše".

Osvješćivanje javnosti

Moraju li, dakle, socijalne službe češće intervenirati zbog toga što puno obitelji ne može računati na pomoć rođaka i susjeda? Ili zbog toga što ima sve više i više odraslih koji se bore s psihičkim problemima? "Iz moje perspektive, rekla bih da se broj zanemarivane ili zlostavljane djece ne mora nužno povećati", kaže savjetnica u Uredu za socijalnu skrb, Schäfer-Sikora.

Razlozi za povećanje broja djece u sustavu socijalne skrbi drugačiji su: Ljudi su postali pažljiviji. "Mislim da je javnost postala osjetljivija na temu zaštite djece i da se manje boje javiti u Ured za mladež kako bi obavijestili da su zabrinuti za dobrobit nekog djeteta". Sve više građana javlja se u Ured za mladež u Kölnu kada čuju da neko dijete u susjedstvu stalno plače ili "kada imaju osjećaj da se za novorođenče netko ne brine adekvatno, ili da dijete izgleda zanemareno", kaže djelatnica Ureda za mladež.

Podizanju razine svijesti o tom problemu nisu pridonijeli samo medijski izvještaji o Anni, Kevinu i drugim slučajevima čedomorstava. "Mislim da je izvještavanje o tome dovelo do činjenice da javnost više misli o toj temi."

Mladi sami traže pomoć

Za razliku od prije, danas se mnoga zanemarena i zlostavljana djeca i mladi sami obraćaju savjetnicima ili uredima skrbi za mladež. "Ranije su takva djeca mislila da moraju podnositi kada kod kuće, na primjer, otac alkoholičar tuče majku, kaže Wolfang Oelsner. Danas su mladi, zahvaljujući stjecanju dobrog obrazovanja u školi spremni reći da im je potrebna pomoć.

"Dakle, ne treba misliti da se radi samo o katastrofama i propasti pedagoškog sustava kada se poveća broj korisnika usluga Ureda za mlade", ističe Oelsner. "Iza toga bi također moglo stajati i slijedeće: Ne želimo da se ponovi slučaj poput Kevinovog."

Autorice: Anna Peters/Tihana Lohinski

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić