Umjesto pomoći, drakonske kazne
11. novembar 2019
Marino - najmnogoljudnija četvrt Moskve. Tri socrealistička nebodera svijetle u mraku. Nedaleko od stanice metroa uz trotoar parkiran je minibus. Na haubi motora je ćiriličnim slovima ispisano - FAR. Jedan muškarac uskače otpozadi, a tamo se nalaze kartoni sa špricama, lijekovima i sredstvima za dezinfekciju.
Socijalni radnik ga pozdravlja: "Vanja, šta ima novo?" Vanja se osmjehne i pita: "Imaš li čiste šprice?" Maksim odmah pakuje higijenske proizvode u kesu.
"Oni mi pomažu"
Minibus zapravo pripada "Fondaciji Andrej Rilkov za zdravlje i socijalnu pravdu" (FAR). Ova nevladina organizacija (NVO) u Rusiji brine o zavisnicima od droge i seksualnim radnicima. Minibus ove fondacije se svakog utorka zaustavlja u blizni metro stanice Marino. Svaki dan je na drugom mjestu i time jedna od rijetkih stanica ovog tipa u ruskoj prijestolnici. Cilj fondacije je da na ovaj način pomogne ljudima zavisnim od droga.
Vanja je jedan od pet miliona o drogama zavisnih Rusa. "Već godinama dolazim do minibusa Fondacije Andrej Rilkov. Ljudi ne ispunjavaju ovdje samo svoje obaveze, oni se interesuju za mene i pomažu mi. Ako moram u bolnicu, ili ako mi treba lična karta, oni mi u tom slučaju pomažu", govori on.
Njegovo lice potom potamni: "Za državu ne mogu to isto da kažem. Moram da se pazim njenih ljudi." Jednom ga je zaustavio policajac i pronašao kod njega manju količinu droge. Zbog toga je odležao četiri godine u zatvoru.
Do 15 godina zatvora
Droga je u Rusiji postala rašireniji problem tek nakon raspada Sovjetskog saveza. Pošto su se granice otvorile ogromne količine droge su stigle iz uporišta za proizvodnju - Avganistana. 1990-ih u Rusiji se stvara i narko-mafija. Rusko društvo nije bilo pripremljeno na tako nešto. Onda su od konzumenata nastali kriminalci. Čak i danas se zavisnici o drogama ne tretiraju kao bolesnici već kao kriminalci. Dok državne službe samo u maloj mjeri uspijevaju da suzbiju trgovinu drogom, za to vrijeme tragaju za zavisnicima. Ljudima koje policija uhvati sa samo nekoliko grama droge prijeti zatvorska kazna u visini od 15 godina.
Razlog za to je ruski drakonski zakon o drogi. Paragrafom 228 Krivičnog zakona regulisana je nabavka, posjedovanje, prodaja, proizvodnja i prerada droge. U Rusiji u zatvorima sjedi 200.000 ljudi, a svaki treći zatvorenik je tamo dospio zbog posjedovanja droge. Ovaj paragraf se još naziva i "narodni paragraf".
Reformi nema uprkos protivljenju
Policija pak, umjesto da pomogne, zloupotrebljava strogo zakonodavstvo u svoju svrhu. Kako bi ispunili kvote, za koje dobijaju dodatnu zaradu, policajci se upuštaju u lov na zavisnike. U pojedinim slučajevim čak i nedužnim podmeću drogu. Mnogi od ovih slučajeva ostaju nezabilježeni. "Ljudi ostaju u kriminalnom dosijeu, ako su samo jednom uhapšeni", komentariše Maksim. Nakon toga sve postaje teže. Dobiti vozačku dozvolu. Pronaći posao. Mnogi onda ostaju u močvari droge, bez želje da promijene sopstveni život.
"Narodni paragraf" je napunio naslovne stranice i ovog ljeta kada je uhapšen novinar Ivan Golunov. Policija mu je navodno podmetnula drogu u ruksak koji je imao kod sebe, a tvrdili su da je u svom stanu imao laboratoriju za proizvodnju droge. Kad je slučaj dospio u javnost došlo je do protesta. Interesantno je da nije protestovala samo opozicija, već je i dio moćne ruske elite kritikovao način na koji su postupali istražni organi. Nakon talasa javnih negodovanja slučaj je obustavljen, a Golunov pušten na slobodu. Uprkos ovom slučaju i reakcijama društva, politika nije promijenila kurs. Ubrzo nakon toga odbačen je prijedlog da se reformiše paragraf o drogama.
Kriza iz "kućne radinosti"
U minibusu Fondacije Andrej Rilkov Maksim je spakovao Vanji njegovu kesu. "Ovdje su ti špricevi. Stavio sam ti i zavoj za čir koji imaš na nozi." Maksim već godinama radi u Fondaciji. Mnogi koji dolaze u minibus ga oslovljavaju imenom. "Godinama sam bio zavisnik od droge, a i HIV pozitivan sam", kaže. Mnogi socijalni radnici ove organizacije su nekada bili zavisnici. "Zbog toga što i sami imamo isto iskustvo, ljudima prilazimo sa više empatije."
Maksim za trenutak nestaje u pravcu prednjeg dijela minibusa sa jednim bradatim čovjekom. Tamo ga testira brzim testom na HIV i hepatitis. Kad je izašao napolje skočio je u zagrljaj svojoj prijateljici i vrisnuo: "Živim! Negativan sam!"
Ovo je kriza iz "kućne radinosti", jer politika odbija da prizna da problem postoji. Tema je tabu takođe i u društvu. Za prosvjećivanje ostaje internet i poneka nevladina organizacija koja još postoji. S obzirom na zakon protiv "propagande netradicionalnih veza", dakle zabrane "reklamiranja" homoseksualnosti i "zakona protiv propagande droga", ne postoje društvene debate.
I Fondacija Andrej Rilkov je bila žrtva ovih pravila. Jedan moskovski sud je organizaciju prije godinu dana kaznio zbog "reklamiranja droga" sa 11.000 evra. Razlog: U jednom njuzleteru su pisali o drogi mefedron koja izaziva ekstremnu zavisnost, a koja se u Rusiji širi ogromnom brzinom. Organizaciji je zbog nemogućnosti da plati, prijetilo zatvaranje, zbog čega su zamolili za donacije kako bi mogli da plate kaznu.
Kasno je. Ulice su već prazne. Maksim se pozdravlja i završava današnju turu. Minibus nestaje u tami, a grupa onih kojima je potrebna pomoć se razilazi. Jedni idu kući, drugi u potragu za drogom.