Zašto su se Zemunci krili u Zagrebu

Nedavni zagrebački obračun dvojice optuženih pripadnika bivšeg Zemunskog klana, nenadano je, po svemu sudeći, olakšao posao hrvatskoj i srpskoj policiji. Tom prilikom teško je ranjen Sretko Kalinić, koji je potom policiji posvjedočio da je na njega pucao Miloš Simović. Do ovog obračuna je, smatra novinar Filip Švarm, došlo vjerovatno „zbog podjele plijena – novca, ili droge“. Po svemu sudeći, ovdje je uzajamno strahovanje bilo presudno.

„Oni su bili kriminalci u bjekstvu. Takvi ljudi sve međusobne probleme rješavaju pištoljem. Sretko Kalinić je važio za jednog od najsurovijih i najsvirepijih pripadnika klana. Da li se Simović uplašio Kalinića, pa je on pucao prvi, ili je htio da ga likvidira, to ćemo da saznamo kasnije“, kaže Švarm.

Do samog okršaja, Kalinić i Simović su se proteklo vrijeme krili u Zagrebu, pod lažnim imenima, sa lažnim dokumentima, u iznajmljenim stanovima i sa izmjenjenim fizičkim izgledima. „Zato kriminalce nije lako uhvatiti. Oni se skrivaju i održavaju svoje veze, koje postoje na Balkanu. Ipak, prije ili kasnije, izađu na svjetlost dana“, kaže Švarm.

Mali svijet kriminalaca

Informacije, do koji je u istrazi došla Hrvatska policija o njihovom kretanju i motivima za sam okršaj mogu u mnogome da unaprijede mogućnosti za bolje razumjevanje načina skrivanja ostalih bjegunaca u regionu.

Činjenicu, da mnogi kriminalci sa ovih prostora ne napuštaju region, profesor Dragan Simeunović sa Fakulteta političkih nauka objašnjava njihovim nedostatkom školovanja i nepoznavanjem jezika. On kaže da kriminalci ostaju u okviru raznih mreža i kontakata, i vode takav život da bi preživjeli. Oni su oformili jedan „ilegalni mali kolektiv u kome postoje i prijateljstva, ali i česti sukobi“, kaže Simeunović, i dodaje, da „kriminalci da bi opstali, moraju da održavaju svoje kriminalne veze, što se ovim putem još jednom potvrdilo, naročito u ovom regionu“.

Interes spaja prestupnike

Suština dobrih odnosa kriminalaca na Balkanu leži u interesu. Put droge ili oružja iz zemalja sa Bliskog istoka prema zapadnim državama Evrope, ne bi bio moguć da nije potpomognut vezama u Bugarskoj, Srbiji, Albanaiji, Hrvatskoj.

A kada kriminalci tako dobro sarađuju, postavlja se i pitanje – da li i države približava borba protiv organizovanog kriminala, bez obzira na brojne političke i istorijske nesuglasice. Naši sagovornici smatraju da je ovo hapšenje pokazalo da su istinite izjave srpskih i hrvatskih zvaničnika o praćenju kriminalaca i razmjeni informacija sa susjednim državama i da je saradnja veoma razvijena.

„Saradnja dve države je u borbi protiv kriminalaca sve razvijenija. Slučaj Pukanić od prošle godine je bio prekretnica. Tako da su ovim činom ti odnosi doživeli vrhunac“, kaže Filip Švarm. On zaključuje da su kriminalci, mnogo pre samih država na Balkanu, shvatili korist od međusobnog povezivanja zbog protoka robe, ljudi i kapitala. Ipak, ovakvi činovi hapšenja, bude nadu da će se dve države izboriti sa organizovanim kriminalom u regionu.

Podsjetimo, Simović je osuđen na 30, odnosno na 40 godina zatvora, zbog učešća u ubistvu premijera Zorana Đinđića i zbog učešća u 19 ubistava, tri otmice i dva slučaja terorizma, koje je počinio kriminalni klan kojem je pripadao. Bio je član Zemunskog klana za kojim policija intenzivno traga već sedam godina. Njegov brat Aleksandar pravosnažno je osuđen na 30 godina. Ime Miloša Simovića u posljednje vrijeme je pominjano i u vezi sa ubistvom vlasnika hrvatskog lista „Nacionala“, Ive Pukanića.

Autor: Relja Božić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić