Zločini u zemljama blagostanja

Sve su ovo prijedlozi koji se čuju u Njemačkoj samo dan nakon katastrofe u kojoj je jedan mladić ubio 15 osoba, među njima devetero đaka svoje bivše škole, a potom i sebe. Prašina će se sigurno sleći, ali pitanje koje visi u zraku ostaće bez odgovora: Kako ubuduće spriječiti slične incidente?

Zašto baš u zemljama blagostanja?

Odgovor na ovo pitanje se da samo naslutiti i to rješavajući jedno drugo pitanje: Šta je to što je jednog mladića natjeralo da počini masakr? Prema svim dosadašnjim izjavama počinilac Tim K. nije bio neko za koga bi se reklo da je slučaj za psihijatra. On je poticao iz dobrostojeće porodice, nije osjetio šta znači biti gladan, niti je bolovao od neke neizlječive bolesti. Koji je onda bio razlog koji je njega, pa i druge mladiće, u slučajevima u SAD-a i Finskoj, nagnao na ovakav zločin. Još nešto: Zašto se ovo dešava u državama relativnog blagostanja, pa čak i u Finskoj koja je na prvom mjestu kada se rade međunarodni testovi obrazovnog sistema?

Želja za izlaskom iz anonimnosti

Pubertetski problemi sa djevojkama, za šta se sumnja da je jedan od razloga za masakr u Vinendenu, mogu igrati određenu ulogu, ali nisu dovoljan razlog za ovakav masakr. Takođe, ne može se reći kako prilika čini ubicu. Mladić je ukrao očevo oružje, ali to još uvijek ne znači da je svako ko ukrade pušku potencijalni masovni ubica.

Postoji očito neki psihološki pritisak koji je prisutan u zemljama visokog standarda. Šou programi, poput onoga "Njemačka traži superzvijezdu", posreduju u stvaranju osjećaja da je osnovna vrijednost kojoj treba težiti u životu izlazak iz anonimnosti. Jednom u životu biti na naslovnim stranicama svih svjetskih novina! To je bio cilj još 1999. kada je zabilježen prvi ovakav masakr u školi Columbine u SAD.

Internet – svako bira što mu se sviđa

Drugo - slučaj Columbine je očito inspiracija mnogima. U masakru od prije nekoliko godina u gimnaziji u Erfurtu je dokazano kako je počinilac imao to djelo kao uzor. I opet glavnu ulogu u posredovanju informacija nisu imali radio i televizija, nego medij dobrostojećih društava - internet. To je odlična platforma nad kojom ne postoji kontrola. Svoje mjesto na toj platformi nisu našli samo intelektualci i brojni bezazleni ljudi, nego i oni koji šire smrtonosne i ideje koje čovječanstvo prezire. Internet blog je, što pokazuje i slučaj Vinenden, djelomično preuzeo od uobičajenih medija nadležnost za širenje informacija. Blogovi u internetu ne samo da su bili brži od običnih medija, nego su širili i donekle pogrešne informacije. Tu je na djelu navodna demokratija: svako sebi bira interpretaciju događaja koja mu se sviđa. Bez obzira koliko ta interpretacija može da bude cinična i ljudski neprihvatljiva.

Ovakva mješavina raznih faktora može da ostavi traga na psihički labilne mlade ljude, baš kao što to ostavljaju i kompjuterske igre. To je mješavina koja stvara potencijalno bure baruta.

Mora se posvetiti više pažnje moralu i moralnom odgoju. Moralu u odnosu ljudi jednih prema drugima, u odnosu prema medijima. Moralu kojem, čini se, prijeti nestanak upravo u zemljama koje bi ga sebi mogle priuštiti. Očito je i u Njemačkoj takav slučaj.