Đenova - najavljena tragedija
15. august 2018
Ovo je peti – i najteži - slučaj rušenja saobraćajnih vijadukta ili mostova u Italiji u posljednjih pet godina. Visina nadvožnjaka u Đenovi je bila 50 metara a dužina dijela koji se srušio – 80 metara. U ruševinama se još otkrivaju nova tijela poginulih, mada je dosad izvučeno i četvoro preživjelih. Smatra se da se na nadvožnjaku u trenutku nesreće bilo oko 30 automobila i između pet i deset kamiona. Evo kako je nesreća komentarisana u njemačkim dnevnim listovima:
Švarcvelder bote (Oberndorf): „Kako bi bilo umirujuće da se brzo nađe uzrok užasa koji bi onda mogao da se drugde otkloni. Ali, ovaj put to neće biti tako jednostavno. Na mostu su bili u toku radovi. No, moguće je i da je most pao i zbog nevremena. Sada se širi strah: da li su svi mostovi na sigurnom tlu? Naše misli su sa poginulima i njihovim bližnjima. I sa preživjelima koje spasioci izvlače iz ruševina. Malo čudo u ovoj tragediji – ima i toga."
Švebiše cajtung (Ravensburg): „Italijanski ministar saobraćaja je rekao: ‚Ove tragedije se ne smiju dešavati u civilizovanim zemljama poput Italije.‘ I – u pravu je. On je rekao šta su Italija i Đenova konačno zaslužile: odgovore. Jasne odgovore na pitanje zašto se ove tragedije u Italiji još uvijek dešavaju. Na pitanja o propustima države, gradskih planera, građevinskih firmi, arhitekata. Pitanja koja poslije katastrofe u Đenovi ne smiju ostati bez odgovora. Da bi se dobili odgovori koji su sudski relevantni, moraće da prođe neko vrijeme. Ali pitanja se moraju postavljati već danas. Ona su se nagomilala i odmah poslije tragedije. Jedan renomirani građevinski inženjer je godinama upozoravao na ‚nevjerovatne greške‘ u betonskoj konstrukciji mosta. Predsjedavajući Trgovinske komore Đenove je 2012. rekao da će most Morandi ‚da se sruši za deset godina‘. Saobraćaj se odvijao i dalje. Do rušenja."
Badiše nojeste nahrihten (Karlsrue): „Loša infrastruktura u Italiji je već dugo brinula stručnjake. Mnoge vlade u Rimu se, međutim, na to nisu obazirale. Umjesto da se late saniranja prestarih mostova i tunela, ministri saobraćaja su samo ukazivali da su državne kase prazne. A da bi prikrile svoj nerad, ukazivale su i na diktat štednje iz Brisela."
Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Kakva tragedija (…) koja izaziva i sumnje da su građevinski radovi izvedeni loše, da je konstrukcija bila prestara, da nije bilo dobre kontrole i da je bilo premalo novca za održavanje. Da li je katastrofa bila programirana? Nesreća sada opominje: potreban je veći oprez i političari treba da promjene način razmišljanja. Bezbjednost ljudi i sanacija trošnih konstrukcija bi trebalo da imaju apsolutnu prednost. Ni u Njemačkoj niko ne bi trebalo da se uljuljkuje u sigurnost, jer i ovdje vlada veliki zastoj kada je riječ o sanaciji."
Vestfeliše nahrihten (Minster): „Nesreća nije samo koštala života mnogo ljudi i izmijenila živote njihovih prijatelja i porodica. Ona pogađa i nas. Narednih mejseci ćemo svi mi sa neprijatnim osjećanjem voziti preko velikih i malih mostova i osjetiti olakšanje kada se – kao i bezbroj puta prije toga – ništa ne desi. Samo 12 odsto od ukupno 40.000 mostova u Njemačkoj su u dobrom ili vrlo dobrom stanju. Isto toliko njih nije u dobrom stanju, a oko 800 ih je u nezadovoljavajućem stanju. Možda sljedeći put kada budemo stajali u zastoju zbog građevinskih radova na auto-putu nećemo da se ljutimo zbog toga što moramo da čekamo, već ćemo se radovati što se konačno nešto čini za našu bezbjednost."
Priredio: Saša Bojić