„Đoković se vraća u teniski vrh“

„Dvije godine je bio bez gren-slem titule, a sada se vratio. Može li Srbin da još jednom ostvari dominaciju u svjetskom tenisu – ili je pobijedio sam jer je protivnik Kevin Anderson bio iscrpljen", pita se Špigel onlajn, podsjećajući na šestočasovni Andersonov polufinalni meč protiv Iznera i na to da je u posljednja dva meča pred finale na terenu proveo više od 23 sata.

„31-godišnjak je odigrao gotovo savršen meč, kao u svojim najboljim vremenima. Đoković se često poigavao sa Andersonom, neutralisao je njegovu žestinu i nadigrao ga u kontranapadima. Kada je u trećem setu trebalo da odbrani set-lopte svog protivnika, prašila se kreda na aut-liniji – toliko precizno je Đoković servirao."„No, koliko god ova pobjeda djelovala kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, bivši lider na svjetskoj rang-listi se mukotrpno izborio za svoj uspjeh. Nakon sportskog pada, nekadašnji dominator se na svjetski vrh vraćao najprije polako, a onda sve većim koracima – i ponovo je dospio na tron."

„Ova pobjeda će mi dati samopouzdanje na duži rok, rekao je četvorostruki pobjednik Vimbldona. Njegovim konkurentima sigurno neće biti prijatno da to čuju", piše Špigel.

Zidojče cajtung piše da je „Đoković prije dvije godine poslije pobjede na Otvorenom prvenstvu Francuske još bio u posjedu svih gren-slem titula. Po povratku sa operacije lakta u februaru, najprije nije mogao da nađe formu prošlih dana. Put ka četvrtoj vimbldonskoj tituli mu je omogućen i iznenađujućim porazom Federera. Ljubimac publike je, naime, u krugu osmorice najboljih izgubio od Andersona protiv kojeg je imao dva seta prednosti i prokockao jednu meč-loptu."

„Pobjedom u Vimbldonu, Đoković se vraća korenima", naslov je članka koji je objavio švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung: „Đoković se pobjedi radovao sa unutrašnjom posvećenošću. Klekao je, pogledao ka nebu, kao da je tamo našao inspiraciju. Zna se da je odan budizmu. Za vrijeme turnira u Vimbldonu je meditirao u jednom obližnjem hramu."

„No, šta se uopšte ne zna o Đokoviću? Zna se priča o njegovoj mladosti u Jugoslaviji pocijepanoj ratom. On je vegetarijanac i hrani se bez glutena. Kada je počeo da sumnja u smisao toga što radi, potražio je savjet kod jednog opskurnog mentalnog trenera. Čak ni njegovi bračni problemi nisu ostali interni. Sam ih je iznosio u javnost."

„Zato ne može da se kaže ni da li je to bio izraz lakog stida ili ostatak distance koju još nije prevazišao, kada je nakon iskorištene meč-lopte otrčao do svoje lože, ali se nije u nju popeo, poput drugih igrača, već se ljudima koji su tamo sjedili zahvalio sa terena. Stajao je par metara ispod njih, pogleda uprtog nagore".

„A tu je prije svega njegova supruga Jelena, koje u poslednje vrijeme nije bilo u loži. Ona je već u finalu protiv Nadala, a potom u finalu protiv Andersona, njega žestoko bodrila. Stalno je skakala, stiskala pesnicu. A onda zabadala lice u šake. Na kraju je sijala kao i sam Đoković“, piše, između ostalog, Noje cirher cajtung.

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android