Antwerpen sve manje svjetska prijestolnica dijamanata

Kada se spomenu ovi dragulji, svakako vam prva predodžba može biti Antwerpen, gdje se već stoljećima trguje dijamantima, ali i gdje su glasoviti majstori koji ne baš uglednim kamenčićima sirovog dijamanta daju oblik i sjaj kamena kojeg bi svaka – osobito žena – rado imala negdje istaknutog. Ali Antwerpen, u kojem se trguje s 80 posto svih sirovih dijamanata i s oko polovicom svih brušenih dijamanata koji se uopće prodaju u svijetu, mora strahovati za svoju budućnost. Treba li uopće reći zašto? Jer i u trgovinu dijamanata se umješala konkurencija s Dalekog istoka koja prijeti oduzeti značajan dio prihoda ovog tržišta koji – barem u Antwerpenu – još uvijek slijedi pravila koja su se uvriježila još prije stoljeće ili dva.

Monotoni zvuk brusilica u jednoj radionici za obradu dijamanata u Antwerpenu. Računalo pokreće ručicu na čijem se kraju sivo-bijeli, neobrađeni kamen pretvara u blistavi brilijant. 60-godišnji radnik kontrolira proces: «Sada je sve postalo znatno teže, konkurencija je postala jača i sve je usmjereno na umijeće. Prije 40 godina nije se radilo tako precizno, ali danas mora sve biti savršeno. Prejaka konkurencija, to je to.»

A konkurencija, prije svega u Bangkoku i Bombaju, zapošljava oko milijun ljudi. To je jeftina radna snaga koja djeluje u blizini najvažnijih tržišta ove vrste nakita: Indije, Japana i Kine. Tajnica Kršćanskog sindikata obrađivača dijamanata Miriam Dillen kaže: «U Belgiji smo prekasno shvatili da nije važna samo prodaja dijamanata i njihova obrada, već i sama izrada nakita. Indijci su to spoznali već davno i dugo su ispunjavali tu rupu na tržištu.»

Grad gubi i bitku s globalizacijom

Antwerpenske su brusionice zbog još jedne pogrešne odluke izgubile svoj dio vrlo unosnog tržišta obrade izuzetno skupocjenog kamenja. Prije 20 godina «Visoko vijeće za dijamante» odbilo je osnivanje antwerpenske filijale američkog «Gemological institutea». Inače, upravo taj institut još od 1931. nudi najbolju procjenu po pitanju četiri osnovne karakteristike dijamanata – karat, jasnoća, boja, rez. Posljedice te odluke pojašnjava ugledni trgovac Eddy Elzas: «U Antwerpenu nema sličnog laboratorija i zato belgijske brusionice moraju svo drago kamenje nositi na procjenu u New York. «Visoko vijeće za dijamante» za prvu je procjenu te najprije za izvoznu, a potom i za uvoznu dozvolu tražilo jako puno novaca. Osim toga, ti brilijanti nisu bili određeni za belgijsko, nego za američko tržište, najveće tržište na svijetu. Tako da se danas svo veliko drago kamenje brusi u Americi. Istina, troškovi rada tamo jesu viši, no to je ipak manje od svih troškova za razne dozvole, transport i osiguranje.»

Danas je Antwerpen dodatno ugrožen i zbog globalizacije. Zamjenik predsjednika udruženja trgovaca brilijantima i dragim kamenjem Frank Fensie pojašnjava: «Mislim, na primjer, na naš ‹Diamond office› koji obuhvaća cjelokupan uvoz i izvoz. U današnjim uvjetima globalnog gospodarstva nezamislivo je da od petka popodne pa do ponedjeljka u 10 sati ujutro ne možemo ništa uvesti ili izvesti, i to zbog radnog vremena tog ureda. Svijet se ne zaustavlja, trgovina mora uvijek biti moguća.»

Trgovci koji imaju izuzetno bogate mušterije koje si pri posjetu Parizu ili Londonu žele ispuniti želju i kupiti si skupocjen blistavi kamen, naučili su lekciju. Jednostavno nekoliko «kamenčića» stave u džep i otputuju do svojih kupaca. Europski zakoni to dopuštaju i ne brinu previše o dokumentima «Diamond officea». Eddy Elzas: «Mi u Belgiji više nemamo nikakvog inventara, sve se nalazi u inozemstvu.»