Čuđenje u Hrvatskoj, zadovoljstvo u Beogradu, razočarenje u Sarajevu

Presuda Međunarodnog suda pravde da Srbija nije kriva za genocid u Bosni i Hercegovini i je i nije iznenadila predsjednika Stipu Mesića. Jer, kako je rekao, nije ga iznenadila s obzirom da ni jedna država do sada nije bila osuđena za genocid, ali s obzirom na količinu zločina i činjenicu da je JNA bila pod izravnom kontrolom srbijanskog političkog vrha, bio je uvjeren kako bi u nekom obrazloženju presude mogle biti ocjene o genocidu. Ako se ubije osam tisuća ljudi, ako se izdvoje muškarci stariji od 16, 17 godina i strijeljaju nekoliko dana, to ne može biti ništa drugo nego genocid, izjavio je Mesić o dijelu presude što se odnosi na Srebrenicu:

"Da je genocid izvršen u Srebrenici, to je svakome jasno, pa onda valjda i sucima Međunarodnog suda pravde u Haagu."

Razočarenje i začuđenost presudom osnovo je obilježje prvih reakcija u Hrvatskoj, a objašnjava ju se i kao još jednu političku igru međunarodne zajednice, odnosno kompenzacijom Srbiji za sasvim izvjestan gubitak Kosova.

Pravni zastupnik Hrvatske u sporu protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde Ivan Šimonović ipak smatra kako ne treba podcijeniti ono što je presudom Bosna i Hercegovina dobila:

"Po prvi put je jasno određeno da je ne samo genocid bio, nego da je vojni vrh Republike srpske odgovoran za taj genocid. To ranije nije bilo ni u praksi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju tako postavljeno, a postavljena je i jasna odgovornost u presudi Srbije, doduše, za nesprječavanje i nekažnjavanje ali u svakom slučaju za kršenje Konvencije o genocidu."

Predsjednik Stjepan Mesić kao i većina političkih promatrača smatra kako Hrvatska, nakon ovakve presude, s malo vjerojatnosti može očekivati da će taj Sud prihvatiti hrvatsku tužbu za genocid protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.