Đukanović: "Kad rušite institucije, rušite i državu"

DW: Gospodine predsjedniče, u ponedeljak (18.3.) ste se u Berlinu sastali s Vašim njemačkim kolegom Frank-Walterom Steinmeierom. S kojom porukom ste se vratili s tog susreta?

Milo Đukanović: S porukom dalje pomne posvećenosti Njemačke regiji Zapadnog Balkana i Crnoj Gori kao zemlji koja predvodi proces integracije regije u Europsku uniju i NATO.

Imao sam utisak da je predsjednik Steinmeier dobro informiran, generalno svakako visoko cijeni ono što je Crna Gora uradila u prethodnih dvanaest i pol godina nezavisnosti i, naravno, ukazuje na ono što bi trebalo da budu prioriteti u daljem radu kako bismo s jedne strane postigli naš cilj – članstvo u Europskoj uniji –  a bili i dobar, poticajan primjer drugim zemljama regije.

Crna Gora vidi sebe kao predvodnicu u procesu približavanja zemalja regije Europskoj uniji. Vi ste imali dosta uspjeha na tom planu, ali se protiv Vas demonstrira, optužuju Vas za korupciju navodeći nekoliko slučajeva te zahtijevaju da odete s položaja predsjednika. Kako reagirate na te oštre optužbe?

Kao na nešto što je uobičajeno. Nije to ništa novo – kao što znate, od vremena devedesetih godina do danas sam uvijek imao kritičare koji su bili vrlo oštri prema politici koju sam personificirao – politici snažnog zaokreta i Crne Gore i regije Zapadnog Balkana prema našem zajedničkom europskom cilju.

Kao što znate, ne dijele svi ljudi ni u Crnoj Gori ni u regiji takvu perspektivu. Oni misle da bi neki drugi pravac razvoja, koji bi više bio konzerviranje politike vođene prije devedesetih – politike koja bi u suštini izopćila Zapadni Balkan iz Europe – bio bolje rešenje. I to je politička borba koja se vodila i dalje se vodi ne samo u Crnoj Gori nego i u svim zemljama regije.

U Berlinu ste rekli da je crnogorska vlast spremna razgovarati s onima koji formalno predvode prosvjede. Što to konkretno znači?

Ukoliko ljudi imaju određene zahtjeve i određena očekivanja kada je riječ o vlasti Crne Gore, i ukoliko su to ljudi koji nisu u političkim strankama nego su, kako sami vole kazati, predvodnici građanskih prosvjeda, smatram da svaka odgovorna vlast treba reći da su prosvjedi legitiman način izražavanja političke volje. Da tim ljudima – ako se oni ne svrstavaju u stranke, ni vladajuće ni oporbene – treba omogućiti da mogu kontaktirati s vlašću i izložiti joj svoje prijedloge, da mogu o njima razgovarati s predstavnicima vlasti, jer ja smatram da je to dokaz demokratskog kapaciteta vlasti i da je to dokaz odgovornosti i posvećenosti vlasti interesima građana.

Rekli ste i ovo: prosvjedi u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji su pokazatelj napretka Zapadnog Balkana. Na Zapadnom Balkanu je prosvjeda bilo od 90-ih godina. Što je ovaj put drukčije?

Drukčije je to što – govorim o Crnoj Gori – ovi protesti do sada nemaju nasilan karakter, nemaju ideju rušenja institucija, rušenja zgrada u kojima su smještene crnogorske institucije, kao što je bio slučaj s prosvjedima 2015. godine, kao što je bio slučaj s organiziranim i pripremljenim protestima na dan izbora 2016. godine.

Što mislite o optužbama koje dolaze iz Srbije u vezi s tamošnjim protestima – predsjednik Vučić i drugi visoki dužnosnici su u više navrata spominjali takozvani "makedonski scenarij". Optužuje susjednu zemlju Sjevernu Makedoniju da na neki način podržava oporbu i da se miješa. Smatrate li da u tome ima istine?

Zaista mi je teško o tome suditi. Ne izbjegavam tu temu, ali nisam detaljno upoznat s tim ima li u organizaciji protesta u Beogradu i drugih interesa. Kazao sam jučer, u razgovoru na koji ste se pozvali, i to želim ponoviti, da svi ti prosvjedi u regiji – i u Srbiji, i u Albaniji, i u Crnoj Gori – imaju neku zajedničku nit. Ta zajednička nit je očigledna nervoza i želja da dođe do promjene vlasti na drugačiji način od onog koji je predviđen Ustavom i zakonom. Ustav i zakon su predvidjeli da se vlast bira na izborima i bude izraz slobodne volje građana.

Zbog toga smatram da zahtjevi za promjenu vlasti izvan institucija i onoga što je predviđeno našim pravnim i izbornim sustavom, da to nisu dobri prijedlozi, da su to neodgovorni prijedlozi, da su to prijedlozi koji zapravo ruše institucije. A kada rušite institucije, rušite i samu državu. A države i institucije su na Balkanu krhka tvorevina. Na njima radimo tek posljednjih nekoliko desetljeća.

Također sam primjetio, i to želim podijeliti s Vama, da se inzistira na tim protestima i na takvoj promjeni vlasti čak i kada je potpuno jasno da će se time osujetiti neki od suštinskih nacionalnih interesa tih država.

U Podgorici je tema i to što će uskoro biti izrečena presuda grupi ruskih i srpskih državljana i šefovima crnogorskog oporbenog Demokratskog fronta, optuženih da su nakon parlamentarnih izbora 2016. godine planirali upad u skupštinu, uhićenje i likvidaciju tadašnjeg premijera – to ste Vi – i nasilnu smjenu vlasti s ciljem da se spriječi ulazak Crne Gore u NATO. Optuženi od samog početka poriču svoju krivnju. Kažu da očekuju političko suđenje i presudu. Kako Vi to komentirate?

Pa dobro, očekujete li Vi od nekoga da Vam na prvi poziv kaže da je sudjelovao u zavjeri koja je trebala osigurati promjenu vlasti u Crnoj Gori neovisno o rezultatima izbora? Ja ne očekujem... Što se tiče toga vjerujem li u navode optužnice – apsolutno da! I nije najvažnije vjerujem li samo ja u njih; imali smo priliku čuti s raznih adresa vrlo slične ocjene.

Ja ću Vas podsjetiti na ono što je govorio, recimo, predsjednik Vučić iz Beograda nakon što je ostvario uvid u dokumentaciju njihovih obavještajno-sigurnosnih organa. Nakon toga ću Vas podsjetiti na izjavu potpredsjednika SAD-a Mikea Pencea; na ocjenu koju je izrekao ministar vanjskih poslova Velike Britanije Boris Johnson i mnogi drugi europski i svjetski dužnosnici koji takve ocjene sigurno nisu izricali bez prethodnog uvida u one podatke koji su najčešće obavještajno-sigurnosnog karaktera.

Dakle, ako me pitate vjerujem li u to: ne samo da vjerujem, nego sam apsolutno uvjeren, iz mnoštva informacija, mnoštva vrlo pouzdanih argumenata, da je postojao vrlo jasan scenarij koji su kreirale ruske obavještajne službe, dakle, da se s jedne platforme koja je bila formirana u Beogradu i koja je podrazumijevala uključivanje jednog kruga nacionalistički orijentiranih ljudi iz Srbije, spremnih podržati oporbene političke stranke i njihove lidere u Crnoj Gori, izazovu neredi i da se osvoji parlament, da se proglasi pobjeda i da se na taj način, neovisno od prebrojavanja glasova na dan izbora 16. listopada 2016. godine, preuzme vlast. I da se tako osigura da Crna Gora ne ide putem integracije u NATO. Dakle, u to sam apsolutno uvjeren.