Šah-mat u dječjem vrtiću

Savjetnik za marketing i veliki obožavatelj šaha Ralf Schreiber prije šest je godina svoju tada dvogodišnju kćerku naučio igrati šah. Među ostalim i pomoću bombončića Smartie. Uvjeren u pozitivni utjecaj šaha i uz podršku udruga, političara i sponzora uspio je pridobiti 157 dječjih vrtića u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji da u svoj obrazovni program uključe i šah. Projekt "Šah u vrtiću" započeo je već prošle godine u ožujku. No, kako djeca uopće uspijevaju shvatiti jednu od najkompliciranijih igara na svijetu?

Djeca se vesele nastavi šaha

"Kada je kralj u opasnosti, kaže se šah. Onda kralj mora brzo pobjeći." Šestogodišnji Julius točno zna što je važno. On zajedno s ostalom djecom sudjeluje u tom jedinstvenom projektu. U gradiću Hattingenu šah je postao dio nastavnog programa u više vrtića. Ralf Schreiber i njegova supruga prije nekoliko godina su bili začuđeni uspjehom njihove tada dvogodišnje kćerke: "Postepeno smo joj objasnili figure i njihovo kretanje. Na ploču smo stavili i par Smartieja i rekli joj da kretanjem figura pokuša oboriti te bombone. A njih je zatim smjela i pojesti. U roku od par dana već je naučila sve figure. Tada su joj bile dvije i pol godine, s tri je godine već znala igrati šah", priča Schreiber. Kako bi ta pozitivna iskustva podijelio i s drugim roditeljima, on je 2007. uspio uvjeriti upravitelje nekoliko dječjih vrtića da uvedu nastavu šaha. Jer, uz pomoć te igre potiču se sposobnosti poput logičnog razmišljanja, komunikacije, mašte i socijalnog ponašanja i to već u djetinjstvu.

Za Denisa, Juliana i ostalu djecu to je veliko veselje, oni jedva čekaju satove šaha koji se održavaju dva puta tjedno. Denis započinje. Igra zajedno s dvojicom dječaka protiv tri djevojčice. Ploču su stavili na pod i sjeli oko nje. No, da bi uopće zapamtili figure i poteze, njihova se odgajateljica Sabine Zysk morala i te kako potruditi: "Prvo smo svaku figuru predstavili tako da smo odigrali njezinu ulogu u toj igri. Djeca nisu odmah počela igrati na ploči, nego su prvo sa svojim tijelom oponašala pokrete figura. Zatim smo sustavno učili o figurama odnosno o topu, pješacima, kralju, dami i na kraju o skakaču."

Roditelji iznenađeni i oduševljeni

I sama djeca veoma kreativno pristupaju šahu. Denis i njegovi prijatelji na početku su iscrtavali kućice kako bi dobili osjećaj za dimenziju šahovske ploče i kako bi razvili svoje prostorno razmišljanje. "Iscrtavali smo samo crno-bijele, crno-bijele kućice, kada smo s time završili dobili smo šahovsku ploču", priča Denis. Da djeca kao što je Denis tako brzo i s oduševljenjem nauče igrati šah, iznenadilo je mnoge roditelje. Nicole Gambalat, majka dvoje djece, na početku nije bila sigurna u uspjeh ove ideje i u to hoće li njezin, tada petogodišnji sin uopće htjeti prihvatiti tu igru: "Nisam mislila da će uspjeti, jer je šah dosadna igra, a djeca pri tome moraju dugo sjediti." No, na kraju nije samo njezin sin Denis naučio igrati šah, nego je i Nicole Gambalat išla na tečaj šaha koji je roditeljima bio ponuđen u okviru ovog projekta. Zamisao je bila da i roditelji u tome sudjeluju kako bi shvaćali čime se njihova djeca bave. Šah ne potiče samo učinkovitost nego i koncentraciju i komunikaciju. Djeca iz gradskog vrtića Hattingen marljivo vježbaju kako bi usavršili strategiju. Projekt još traje do ljetnih praznika, a ukoliko dobije pozitivne ocjene proširit će se i na druge vrtiće u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. A do tada će mali igrači uzimati svoje šahovske ploče, igrati jednu partiju za drugom i ponosno protivniku predstavljati svoj odlučujući potez.

Autor: Leila Winther / M. Ljubičić

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm