Španjolska je nova Italija za izbjeglice
31. srpnja 2018
Smanjuje se broj izbjeglica i migranata koji preko Sredozemnog mora dolaze u Europu. Od početka ove godine je u Grčku, Italiju i Španjolsku stiglo 55.000 izbjeglica, što je dvostruko manje u usporedbi s istim razdobljem prošle godine.
Ovo su podaci koje su prikupile Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). Dakle, nema ni riječi o „poplavi izbjeglica" kako to vole reći neki populistički ministri unutarnjih poslova članica EU-a.
Međutim, točno je da se mijenjaju putovi kojima se kreću izbjeglice. Španjolska je ove godine prvi put postala zemlja koja je primarni cilj. Nakon nje slijede Italija i Grčka. Taj trend je bio predvidiv krajem prošle godine. Broj izbjeglica i migranata koji dolaze u Španjolsku je u stalnom porastu, dok je broj onih koji dolaze u Italiju u stalnom padu.
Nema skretanja izbjeglica
Razlog za smanjenje broja izbjeglica u Italiji nije samo prijetnja populističke vlade u Rimu da će zatvoriti svoje luke za brodove koje dovoze izbjeglice spašene u moru. Pravi odgovor vjerojatno leži u pojačanim naporima Libije da spriječi odlazak izbjeglica na gumenim čamcima i u trošnim brodicama u pravcu Italije. Mnogi se očito ne odlučuju na put jer znaju da će nakon hvatanja biti vraćeni u Libiju.
Zastrašivanje u ovom slučaju daje rezultate. EU se odavno zalaže za zastrašivanje, ne samo od posljednjeg samita održanog u lipnju.
Prema informacijama Frontexa, Maroko i Mali su zemlje iz kojih potječe najveći broj izbjeglica koje se pokušavaju domoći Europe. Međutim, izbjeglice koje su proteklih nekoliko mjeseci namjeravale doći do Italije su uglavnom dolazile iz Tunisa i Eritreje.
Sumnja se da vlasti u Maroku više ne pokušavaju spriječiti odlazak migranata iz domaćih luka i s obala. Do sada je dobro funkcionirala suradnja španjolskih i marokanskih graničara na sprečavanju prelaska u morskim tjesnacima između Maroka i Španjolske.
Maroko više od deset godina dobiva financijsku pomoć za suradnju s EU-om i Španjolskom. Samo iz europske blagajne je za osiguranje granice do sada izdvojeno 70 milijuna eura. Dodatnih 55 milijuna eura je planirano za jačanje granice između Maroka i Alžira.
Također, Mauretanija već duže od deset godina intenzivno surađuje sa španjolskom obalskom stražom. Od tada se drastično smanjio broj migranata koji su s afričke obale dolazili na Kanarske otoke.
Kako to pojednostaviti?
Španjolska je zatražila financijsku pomoć od EU-a kako bi financirala izgradnju smještaja za migrante. EU sada treba iskoristiti priliku i izgraditi prvi „azilantski centar" koji su predvidjeli šefovi država i vlada na samitu na kojem je migracija bila glavna tema. U tim centrima bi se na brz način obrađivali zahtjevi za azil. Osobe čiji bi zahtjevi bili odbijeni odmah bi bile vraćene u zemlje porijekla. Međutim, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
Naime, Španjolska nema funkcionalne sporazume sa zemljama porijekla, a ni u Europskoj uniji ne postoji spremnost za prihvat azilanata po kvotama. U stvari je Španjolska ostavljena na cjedilu, kao što su prije nje to bile Grčka i Italija.
Poznati stručnjak za migracije Gerald Knaus, koji je radio i na dogovoru oko izbjeglica s Turskom, savjetuje da se sve veći broj pridošlica u Španjolsku iskoristi kao za praktični test novoproklamirane izbjegličke politike.
Sljedeća politička svađa u EU je neizbježna jer je Španjolska zatražila „europsko rješenje" bez da je točno navela kako ono treba izgledati. Francuska, Belgija i Njemačka mogu računati na povećan broj migranata jer iskustvo pokazuje da migranti kojima u Španjolskoj bude odbijen azil često kreću prema sjeveru.