1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Što i kako dalje s Turskom

Alen Legović9. prosinca 2006

“Oprezna spremnost” za izlaženje u susret - tako se očitovao njemački šef diplomacije Steinmeier komentirajući prvi korak turske strane oko obveza Protokola iz Ankare.

https://p.dw.com/p/9ZTu
Foto: AP

Kada čujemo ovakve riječi mogli bismo pomisliti kao da se radi o ulasku Turske u Europsku uniju, a zapravo u stvarnosti se odvijaju stvari obrnuto.

Turci koji se natječu za članstvo u Uniji žele promijeniti pravila Protokola iz Ankare, a u tom Protokolu je Europska unija odredila proširenje carinske unije koja već postoji između Europske unije i Turske i na Cipar koja je jedna od zemalja članica, dakle radi se o normalnosti. Umjesto toga turska je vlada svoje protivljenje podigla gotovo na razinu prestiža kako bi na taj način poboljšala status ciparskih Turaka kao i njihove države koja nije priznata. Sada je Turska odlučila da je spremna otvoriti po jednu pomorsku i zračnu luku.

Dok njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Chirac zastupaju čvrsto stajalište oko tog pitanja, njemački šef diplomacije Steinmeier zajedno s finskim Predsjedništvom radi na trgovini s Ankarom. “Deal” bi trebao omogučiti da i Bruxelles i Ankara očuvaju ugled te da ne riskiraju prekid pristupnih pregovora s Turskom koji su počeli tek nešto prije godinu dana. Posljedica svega je da sada dolazi stalno do potezanja i pregovaranja oko kompromisa, a u međuvremenu su sada i Finci odbacili turski prijedlog. Sve to navodi na slutnje kako će se i oko pojedinih pregovaračkih poglavlja voditi slični pregovori, a dovodi nas i u situaciju da promislimo kako će izgledati Europska unija po stilu i sadržaju jednoga dana kada njezina članica postane i Turska.

Jedan dio članica Europske unije okupljenih u skupini zemalja koju predvodi Velika Britanija želi uspostavu velike zone slobodne trgovine. Nijemci i neke druge članice utemeljiteljice Europske unije htjeli su još više. U novom svjetskom poretku 21. stoljeća važno je možda više nego ikada ranije postojanje Euroipske unije koja je sposobna politički djelovati. Međutim, kada je riječ o proširenju, čini se da se izgubio smisao za pravac i za ono što je moguće i provedivo. I upravo ovakve mukotrpne rasprave s Turskom duboki su izraz lošeg stanja i raspoloženja u Europskoj uniji.