Što treba izložiti u muzeju?

One se za nekoliko dana ponovo vraćaju u podrum. Većina slika koje je sada moguće vidjeti na izložbi "Panoptikum - tajno blago Wallrafa" bit će uskoro ponovo vraćena u depo. Direktor Muzeja Wallraf-Richartz, Andreas Blühm objašnjava zašto se na stotine slika opet vraća u podrum: "Najvažniji razlog je to što nemamo dovoljno mjesta da bi ih sve trajno izložili."

Izložena samo četvrtina slika

Skoro svi muzeji u Njemačkoj, a i u svijetu, publici pokazuju samo mali dio svoje zbirke. Muzej Wallraf-Richartz, koji je nedavno proslavio 150. obljetnicu postojanja i tim povodom organizirao izložbu "Panoptikum",posjeduje oko 2.000 slika. Samo četvrtina njih je dio stalne postave, ostale se nalaze u skladištu. Andreas Blühm kaže da ta kvota od 25 posto i nije tako loša, jer postoje muzeji koji imaju daleko manje izložbenog prostora. Kako se odlučuje što će biti prikazano publici, a što ostati u depou? Upravo je donošenje te odluke prava umjetnost, kaže Andreas Blühm.

No, postoje i drugi razlozi za neizlaganje pojedinih primjeraka. Mnoge slike već odavno nisu napustile depo jer jednostavno više ne odgovaraju ukusu vremena ili umjetničkim kriterijima. No, ukusi se s vremena na vrijeme mijenjaju. Kao primjer direktor muzeja navodi klasicističko slikarstvo 19. stoljeća koje je potisnuo impresionizam. Blühm smatra da bi se ta djela opet mogla pokazati publici. Neka od njih zato su i izložena u sklopu "Panoptikuma". To su vrlo veliki formati, scene iz službene politike tadašnjeg doba ili iz vjerskog života.

Bira se najdraža slika

No, tko danas želi vidjeti platna velikih dimenzija s prikazima djevice Marije ili carskih krunidbi ako može pogledati pejzaže ili vedute pune svjetla u izradi velikih majstora impresionizma? S druge strane, smatra Andreas Blühm, ne smije se dopustiti da se izlažu samo popularnija slikarska djela. Ovaj muzej u Kölnu, koji posjeduje i veliki broj impresionističkih djela, mora voditi računa o uravnoteženom izboru izložaka. Jer, na izložbama se želi barem djelomično prikazati presjek cijele povijesti umjetnosti.

Inače, Muzej Wallraf-Richartz nedavno je proveo anketu kod svojih posjetitelja o njihovim najdražim slikama. Na iznenađenje kustosa, pobijedilo je najveće izloženo djelo, slika Waltera Firlesa "Oprosti nam naše grijehe" na kojoj je predstavljena scena iz seoskog života iz 19. stoljeća. Ravna li se muzej prema rezultatima takvih anketa? Je li to formula za "demokratski muzej"? "Da i ne", kaže Andreas Blühm. On dodaje da se, s jedne strane, publiku mora ozbiljno shvatiti. No, s druge strane, ne treba se rukovoditi samo ukusom većeg dijela publike. "Treba pronaći kompromis", smatra direktor Muzeja Wallraf-Richartz. To je očito i crvena nit izložbe "Panoptikum": predstaviti umjetnost tako da se zadovolje i stručnjaci i publika.

Autor: Jochen Kürten/A. Jung-Grimm

Odg.ured: Željka Telišman