“Želim Europu s jednakim zakonima”

Prije godinu dana Francuzi i Nizozemci dobro su uznemirili Europsku uniju: odbili su referendum o europskom ustavu. U Francuskoj je to učinilo 55%, a u Nizozemskoj 62% građana. Kakvo je stanje u ove dvije zemlje godinu dana nakon referenduma? Posjećujemo na sjeveru Francusake selo Drocourt, a u Nizozemskoj na Sjevernom moru mjesto Urk.

Ne slažu se sa kvotama

Visaflag je ribarnica u mjestu Urk. Na rubu mjesta sa 17.000 stanovnika nalazi se ogromna dvorana u koju svakog ponedjeljka i petka stižu velike količine ribe iz Sjevernog mora. Ribe se važu, sortiraju i na koncu prodaju na dražbi. To je najveće mjesto za dražbu ribe u zapadnoj Europi.
Paulus van Veen dolazi svakoga tjedna. On je menadžer zadužen za kvalitetu u jednom poduzeću u Urku koje prodaje ribu, prije svega u Njemačku. Riba je njegov život, ali i njegov kruh. I upravo je to razlog za njegovu sumnju u Europu: “Nizozemska ima najveću ribarsku flotu u Europi i sada nas se smanjuje sa svim tim kvotama. S time se naravno ne slažemo. Ali tu su i drugi razlozi: Na primjer, proširenje prema istoku. Tamo je gospodarstvo lošije nego kod nas i sada sve žele izjednačiti. Mi gubimo”.
Ovako kao Paulus van Veen razmišlja većina stanovnika u Urku. Više od 90% je glasovalo protiv Europskog ustava, većina zbog strogih ribolovnih kvota. Urk bez ribarstva ne bi mogao preživjeti. 80% radnih mjesta ovise o ribarstvu. Zato su ograničenja iz Bruxellesa stanovnike Urka posebno pogodila.

Unija im je uništila industriju

U francuskom mjestancu Drocourt koje broji 3.000 stanovnika u regiji Nord-Pas-de-Calais Bruxelles je uvijek razlog za negativnu udarnu vijest, primjerice gubitak radnih mjesta. Od kako je osnovana Unija ugljena i čelika u 50-im godinama prošloga stoljeća nicali su industrijski centri u Uniji. Regija oko Drocourta u tom je procesu u konkurenciji s drugim europskim regijama izgubila svoju čeličnu industriju. Posljednja visoka peć koja je nekada hranila 1.000 radnika zatvorena je 2002. godine. Stopa nezaposlenosti u međuvremenu iznosi govoto 20%.
Oko podneva gradski službenici i drugi namještenici sastaju se u kantini. Kao predjelo kobasice, varivo i na kraju banana ili kolač od jabuke. Stolovi su usko poredani jedan pored drugoga. Svatko se poznaje, ali nitko se ne usuđuje otvoreno iznositi svoje mišljenje o Europskom ustavu i Europi. Poštanski sužbenik Gerard: “To se tiče samo mene – birao sam i dobro sam izabrao. To možda nije bilo opće mišljenje, ali za mene je dobro ovako. Gospodarske i socijalne okolnosti imaju veliki utjecaj na regiju. Vjerujem da je prije svega strah od nepoznatog bio razlog za ne”.

Ne žale zbog svog «ne»

I u nizozemskom Urku vlada strah od nepoznatog. Onaj tko se rodio u Urku taj će tamo i umrijeti. Kršćanska vjera povezuje ovu zajednicu. Mjesto ima 23 protestanske crkve. Crkva ima vodeću riječ u mjestu, smatra pastor van der Wolf. Prošle godine mnogi stanovnici Urka pitali su ga za mišljenje o Europskom ustavu. Pastor kaže da nije dao preporuku kako birati, ali: “Glasovao sam ne. Kada pogledam na veliku Europu tada vidim da je uloga crkve sve manja. I zato sam glasovao ne, a naravno da i ribolov igra ulogu za mene kao pastora u Urku”.
Urk – to su vjera i ribe, kažu ljudi i tu jednostavno nema mjesta za Europu. Stanovnici Urka ne žale zbog svoje doluke. Doduše Urk se sada povremeno spominje kao “zločesto selo Nizozemske”, ali to stanovnici nose s dostojanstvom, smatraju i pastor i gradonačelnik. Nekadašnji otok Urk može živjeti i bez drugih.
A u francuskom selu Drocourt? – Tamo većina sanja o drukčijoj Europi kojoj bi mogli dati svoje DA, smatra kemičar Kaci Salah: “Želim Europu u kojoj se mogu slobodno kretati, u kojoj su plaće i cijene jednake. Želim da su na snazi jednaki zakoni i da vlada jednakost svih naroda. Tada bi rekao DA. I porezi moraju biti usklađeni kao i obrazovni sustavi. To bi bila utopijska Europa, ali moglo bi funkcionirati”.