1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Život kao "privremeno rješenje"

11. ožujka 2012

11. ožujka prije godinu dana je tsunami opustošio sjeveroistočnu obalu Japana. Gotovo svi svjetski mediji su prikazivali snimke kako gradić Miyake nestaje pod vodom. Tamo je život i danas "privremen".

https://p.dw.com/p/14IgF
Trajekt na krovu kuće
Foto: Hiroto Nomoto/AP/dapd

Obalni gradić Miyake u prefekturi Iwate bio je najbolji primjer goleme sile ove katastrofe. Deset metara visok plimni val je naizgled bez osobitih poteškoća, prešao preko lukobrana na ulazu u luku Miyakea, noseći sa sobom brodice, automobile, djelom i čitave kuće. Prema službenim podacima, od 57 tisuća stanovnika tog gradića, najmanje ih je 500 izgubilo živote. Ribarska flota praktično je prestala postojati, a svi su morali bježati iz svojih kuća, spašavajući goli život.

Prošla je čitava godina od tog dana, ali život u Miyake se veoma sporo vraća. Shiro Otate je prije imao mali restoran na samoj obali. Baš mu je potres - koji je i izazvao plimni val, zapravo spasio život. Jer kad se zemlja zatresla u 14:46 po lokalnom vremenu, smjesta je krenuo prema svojoj kući na obroncima oko Miyakea da bi vidio, što mu je sa suprugom. "Dok sam bio na putu, došao je tsunami. Ovdje je baš sve preplavio. Trajalo je tri dana dok se nisam mogao vratiti u donekle normalan život. Sve je bilo prepuno ruševina, bilo je užasno."

Miyake pogođen tsunamijem
Prizori iz Miyakea (plimni val prodire kroz grad) su obišli čitav svijetFoto: dapd

Miyake, kuća 55

Shiro Otate nije želio dugo čekati prekriženih ruku. Jedino što je znao jest biti ugostitelj, tako da je opet iznajmio malenu kuću preko puta zgrade gradske uprave. Ovo što ima je daleko od njegovog restorana na obali: tu je samo šest stolova sa po četiri mjesta za sjedenje i jedna malena prostorija za spavanje. Miyake još nema ulica - to je samo zgrada broj 55. "I ovdje je voda dosezala skoro do krova, ali mi smo je obnovili." Nikakav novac nije dobio na poklon od države, jedino mu je omogućen kredit od deset milijuna jena (oko 100 tisuća eura) bez kamata.

Preko puta, u gradskoj vijećnici, čelnik gradske uprave Katsunori Konari smatra da je Miyake još razmjerno dobro prošao, obzirom na dimenzije prirodne katastrofe. U luci još uvijek čitavo brdo ruševine i smeća koje je bagerima dovezeno iz grada, ali dio se već odvozi u spalionicu smeća u Tokiju.

Uništena ribarica
Ribarska flota - praktično ne postojiFoto: AP

Prije svega - novi lukobran

No potrajat će još godinama dok ne osvanu nove gradske četvrti: "Već je prošlog ljeta vlada objavila kako se može dogoditi da se korištenje privremenih smještaja produži i preko planiranog roka od dvije godine - ako taj smještaj ispunjava odredbe o stabilnosti i sanitarnih instalacija. Obzirom na iskustva nakon katastrofalnog potresa u Kobeu 1995. možemo računati da će to sigurno potrajati i pet godina. Sada radimo na planovima, koja područja možemo proglasiti sigurnima i tek se onda može početi s gradnjom. Ali po mom mišljenju, nije moguće izgraditi toliko kuća u dvije ili tri godine."

Ritsuko Oikawa iz gradića Rikuzentakata
Većina ruševina je uklonjena, ali stanovnicima je sve presporoFoto: dapd

Gotovo svakodnevno se u gradskoj vijećnici okupljaju građani kako bi sa upravom i stručnjacima, raspravljali o područjima na kojima se može dopustiti gradnja i stanovanje. Ali stručnjaci upozoravaju kako se prije svega mora završiti nadogradnja lukobrana: on je već bio visok 10 metara, a ovaj tsunami je pokazao kako mora biti barem još četiri metra viši.

"Gdje ćemo uopće živjeti?"

Stanovnicima malenih zgrada privremenog smještaja sve to ide previše sporo: "Povezanost među stanovnicima je velika, ali se do sad premalo toga promijenilo", žali se jedna stanovnica Miyakea. "Naša kuća je premalena, može se čuti baš sve što čine susjedi. Često dolazimo ovdje, u općinu, da malo istresemo dušu i da razgovaramo međusobno."

Japanske učenice u gradiću pogođenom tsunamijem
Život ne može stati - ali nitko ne zna, što donosi sutraFoto: AP

Grad Miyako je pazio da i nakon tsunamija, u privremenim smještajima, zadrži stare životne zajednice i da oni koji su prije bili susjedi, to budu i u tim naseljima. Ali stanovnicima je dosta tog "privremenog" rješenja i žele barem nekakvu perspektivu: "I sad, godinu dana nakon toga, još nije jasno gdje ćemo uopće kasnije živjeti. To nam čini život još težim. Jednostavno ne znamo, kako će sve ići dalje."

Autor: Peter Kujath / A. Šubić

Odg. ur.: S. Matić