11. rujna: "Protjerivanje iz Disneylanda"

William i Michelle McNaughton gledaju stare foto-albume. Mnoge fotografije su iz vremena kada je njihov sin, kojeg su od milja zvali Jimmy još bio s njima, dok je još bio živ. Mnoge medalje i nagrade nalaze se u njegovoj dječjoj sobi u suterenu, u jednoj staklenoj vitrini. "Ovo ovdje nam je najvrjednije", kaže William pokazujući Purple Heart. Riječ je o ordenu koji se dodjeljuje samo vojnicima koji su u borbama teško ranjeni ili poginuli. Njegovog sina Jimmyja je 2005. u Iraku ubio snajperist. Roditelji se nikada nisu pomirili s ovim gubitkom. Redovito obilaze njegov grob na vojničkom groblju u Riverheadu, oko dva sata vožnje autom od New Yorka. "Ako imam baš loš dan, nekada znam doći ovamo i usred noći", kaže Michelle.

William i Michelle su umirovljeni policajci iz New Yorka. Oboje su 11. rujna 2001. bili na dužnosti. Gledali su tog sudbinskog dana američki užas, žrtve... Oni su američki rodoljubi, konzervativni, gostoljubivi, spremni pomoći. Ponosni su da je jedna ulica u susjedstvu dobila ime po njihovom sinu, kao i jedna zgrada u zatvoru Guantanamo. Za njih, ali i za mnoge Amerikance, Jimmy je heroj.

"Ljudima u Iraku je gore nego ranije"

Dok prelistava foto-album otac se ne može suzdržati: "Zašto je naš sin morao umrijeti?" Pri tom rat u Iraku uopće ne dovodi u pitanje. Njegov sin je, kaže bio vojnik, a vojnici rade ono što im generali narede. Ono što ga ljuti, na što je zapravo srdit, jest povlačenje američkih trupa iz Iraka. "Ljudima u Iraku je danas gore nego ranije", kaže William. U Iraku ne samo da su mnogi Amerikanci ostavili svoje živote, već je nakon povlačenja ostalo naoružanja i opreme u milijunskoj vrijednosti. "Zašto", pita se ponovo.

Ali, u stvari bi on morao odgovoriti na ovo pitanje: David Petraeus, nekadašnji direktor CIA-e i zapovjednik američkih trupa u Iraku i Afganistanu. Američki mediji o njemu pišu hvalospjeve kao o najnadarenijem vojnom vođi posljednjih desetljeća. U međuvremenu radi za njujoršku privatnu tvrtku KKR (Kohlberg, Kravis, Roberts), koja među ostalim trguje dužničkim obveznicama država vrijednim milijarde dolara.

General Petraeus ulazi u prostoriju u tamnoplavom odijelu, u crnim uglačanim cipelama i s kavom u ruci, prijateljski se osmjehujući. Izgleda da ovog čovjeka ništa ne može iznenaditi. Rat protiv terorizma će trajati generacijama, objašnjava. U jednoj vrlo kompliciranoj rečenici upotrebljava riječ 'održiv'. Zapravo želi reći kako je rat kompleksna stvar, skup i da Amerikance košta puno truda. Ako bi ga SAD dugo vodio, morao bi biti sposoban i financirati ga.

Cilj Bin Ladena: oboriti Sjedinjene Države na koljena

General Petraeus zna bolje od drugih da je onaj koji je iz pozadine vukao konce za napad 11. rujna 2001., Bin Laden, između ostalog želio SAD oboriti financijski na koljena. Da se zemlja upetlja u više ratova koje na kraju ne može dobiti. On je doduše uvjeren da će tzv. Islamska država u dogledno vrijeme biti pobijeđena. Ali, pesimističan je po pitanju budućnosti Iraka. A na kraju nije imao ni odgovor na pitanje zašto je sin obitelji McNaughton poginuo u Iraku.

To isto važi i za psihologa Scotta Morgana, sa Sveučilišta Drew u Madisonu. On godinama radi na istraživanjima "političke psihologije Amerikanaca". Teroristički napadi od 11. rujna su trauma za Amerikance. Njegovi sunarodnjaci su u strahu da se tako nešto može ponoviti. Scott Morgan opisuje vrijeme od pada Berlinskog zida do 11. 9. kao sretno vrijeme. Sjedinjene Države su bile neosporna svjetska sila. Amerikanci su vjerovali da ne mogu biti napadnuti. Ali, terorističkim napadima se sve promijenilo. "Nakon 11. 9. smo protjerani iz Disneylanda, iz zemlje iz bajke. Vjerovali smo da nas u njoj nitko ne može napasti. Ali, i do nas je stigao taj zastrašujući svijet sa svim njegovim opasnostima."

Islamofobni ispadi su Trumpov standardni program

Studija također pokazuje da su teroristički napadi pojačali nepovjerenje Amerikanaca u muslimane, kaže Scott Morgan. Mržnja prema strancima i islamofobija su dio standardnog programa republikanskoga kandidata za predsjednika, Donalda Trumpa. Jedna osoba koja konstantno trpi neprijateljstvo je Aber Kavas iz Brooklyna. Ova 24-godišnjakinja nosi maramu, ali uvijek se trudi da to budu svjetlije, pastelne boje, posebno kada ide na aerodrom. Ona ne želi da biva zadržavana od strane policajaca ili da kod drugih putnika budi strah. Istovremeno je sita toga da se stalno ispričava zato što je muslimanka. Od prije dvije godine radi u Arapsko-američkoj asocijaciji i, u školama ili crkvama, drži tečajeve o islamofobiji.

11. rujna okrenuo joj je život naglavačke. Njezin otac, koji nije imao važeće dokumente za boravak u SAD-u, morao je napustiti zemlju. "Četiri godine nakon 11. rujna promijenila se američka imigracijska politika. Moj otac je bio tri godine zatvoren. Moja obitelj se žalila i pokušavala ga izvući na slobodu. Ali, protjerali su ga u Jordan, jer nije smio ostati u Sjedinjenim Državama." Ona od tada živi sa svojim sestrama i majkom u New Yorku, a oca posjećuje jedanput godišnje. Ostatak godine u kontaktu su preko Skypea ili telefonom.

Ali, održavati vezu telefonom je teško. Danas je njezinim roditeljima 30 godina braka. A jedino što njezin otac može učiniti jest da svoju suprugu nazove telefonom. To je rastužuje. A sve to zbog 11. rujna, kaže, dok briše suze s lica.