60. godisnjica zavrsetka Drugog svjetskog rata obiljezena u Reichstagu

"Nema zaborava... tako je predsjednik Köhler sazeo sve cime je u Berlinu obiljezena 60-ta godisnjica zavrsetka drugog svjetskog rata, obracajuci se zastupnicima obaju parlamentarnih domova cija je svecana sjednica u Reichstagu bila vrhunac dvodnevnih manifestacija u glavnom gradu zemlje koja je taj rat pocela, u 12 godina treceg Reicha proizvela neopisive patnje, uzrokovala milijune zrtava a na kraju i sama za sve tesko platila:

"Osjecamo duboki prezir za sve one koji su nasu zemlju obescastili uzasnim zlocinom genocida, zalimo zbog svih zrtava, zrtava nasilja koje je pocinila Njemacka, ali i zrtava nasilja koje se Njemackoj vratilo, zalimo zbog svih zrtava jer zelimo biti pravedni prema svim narodima, ukljucujuci i nas vlastiti..."

Danas je Njemacka bez sumnje duboko demokratska drzava, sa cvrstim mjestom u isto takvoj medjunarodnoj zajednici, od ujedinjenja s punom suverenoscu i sve vecom pozitivnom tezinom u medjunarodnik odnosima ali posljedica 12 godina nacionalsocijalizma do danas ostaje i ono sto se naziva njemackim povjesnim teretom – sada sve vise i kao generacijski zalog za one koji dolaze, podsjetio je Köhler:

"Generacije koje dolaze znaju da uskoro nece vise biti zivih svjedoka dogadjaja od prije sest desetljeca...oni trebaju preuzeti sjecanje na njih i zajedno s mladim ljudima sirom svijeta brinuti da se te patnje i neprevde nikad ne ponove."

Kao predsjednik misli i velika vecina danasnjih Nijemaca no za neke datum od prije sezdeset godina nije bio dan oslobodjenja...

"Ima kod nas i onih koji nista nisu naucili, koji se zele vratiti ekstremizmu i desnom radikalizmu...ali oni nemaju sansi..."

U Bundestagu je govor na tom mjestu bio preninut dugotrajnim aplauzom ali su stvarno raspolozenje gradjani pokazali na ulicama Berlina: povorka oko 3 tisuce neonacista, pod geslom sezdeset godina laganja o oslobodjenju, okoncajmo kult krivice se nije mogla pokrenuti s mjesta okupljanja, na Alexanderplatzu jer je dvostruko veci broj onih za koje je 8 maj 1945 bio dan, oslobodjenja blokiralo ulicu Unter den Linden. Tako do navecer - iako su im demonstracije u skaldu s demokratskim pravom na izrazavanje misljenja bile odobrene- ekstremni desnicari nisu mogli krenuti na zeljeni mars centrom grada, kroz koji se sinoc, kao pocetak zavrsnih svecanosti, protezao vise od 20 kilometara dugi svjetleci lanac. I jucer i danas u tom Danu za demokraciju, kako su nazvane manifestacije na koje su pozvale mirovne organizacije, crkve , politicari i mnoge javne osobe koje su i sudjelovale na koncertima, citanjima i evociranju sjecanja, sto se satima smjenjivalo s druge strane centra, kod Brandenburskih vratiju- vidno je sudjelovanje velikog broja ljudi koje se inace ne zapaza u berlinskim demonstracijama u Kreuzbergu i na slicnim mjestima: tzv. pravi gradjani, srednja klasa, srednjih godina- ljudi koji su ocito pozeljeli bez mnogo pompe jednostavno uciniti ono sto su u Trecem Reichu Nijmeci propustili- pokazati stav. Na mnogim je mjestima tematizirano i ono sto prije deset godina jos nije bilo moguce- patnje i stradanja koji su, kao posljedica onoga sto je pokrenuo Hitler, pogodili i sam njemacki narod: kod Checkpoint Charleia je povorka od stotinjak kostimiranih podsjetila na duge kolone izbjeglica iz istocnih pokrajina koje su na kraju rata prolazile Berlinom, predsjedavajuci zidovskog vijeca Spiegel je desecima tisuca okupljenih na koncertu zu Brandenburska vrata rekao da je ideju za taj skup prva imala ovdasnja zidovska zajednica, a na zgradi Humobold- sveucilista se vijorila parola Smrt fasizmu- sloboda narodu- znak da se i na DDR-proslost pocinje gledati digferencirano. Zavrsni dio danasnjih manifestacija je poceo ekumenskom misom u berlinskoj katedrali. Kao njen dio preko zvucnika je odjekivalo deset zapovjedi Bozjih- sve ono sto su nacisti u svojhoj drzavi prekrsili dok je predsjedavajuci evangelicke crkve u Njemackoj, biskup Huber zahvalio saveznicima:

"Zelimo priznati da se mi Nijemci nismo vlastitim snagama oslobodili nacionalsocijalizma...zahvani smo za odlucnost kojom su to ucinili saveznici i svi ljudi dobre volje znaju da je 8 maj 1945 bio dan oslobodjenja..."

Upravo zahvaljujuci svijesti o tome, sezdeset godina nakon toga biti ce moguc i povjesni presedan- kancelar Schröder je pozvan da s drzavnicima saveznickih zemalja prisustvuje zajednickoj proslavi kraja rata u Moskvi.

...