6.000 žrtava "nogometnog rata"?

Prije točno 40 godina Mauricio "Pipo" Rodriguez je postigao zgoditak koji je izazvao neviđenu euforiju u njegovoj domovini. Bio je pobjedonosni gol za konačni rezultat 3:2 - gol je postignut 27.6.1969. u sudačkoj nadoknadi kvalifikacijske utakmice između Hondurasa i El Salvadora za odlazak na Svjetsko prvenstvo godinu dana kasnije. Rodriguezov zgoditak omogućio je El Salvadoru da po prvi put u povijesti zaigra na Mundijalu.

"Predivan osjećaj..."

"Bio je to predivan osjećaj, mi smo tada pobijedili najbolju momčad u Srednjoj Americi", sjeća se Pipo danas. Radost zbog pobjede nad ljutim rivalom kratko je trajala. Samo nekoliko dana kasnije izbio je oružani sukob između srednjeameričkih susjeda. Taj je sukob u povijest ušao pod nazivom "nogometni rat", odnosno "100-satni rat". Bio je to rat bez pobjednika i poraženih. Obje strane su bile poražene.

"Jedan prijatelj mi je kasnije ispričao kako je te iste večeri, nakon naše pobjede, bilo problema na zajedničkoj granici. U Hondurasu su zabilježeni slučajevi mučenja žitelja El Salvadora. To nije imalo nikakve veze s nogometom", sjeća se strijelac Pipo. 14. srpnja su započeli vatreni okršaji. El Salvador je mobilizirao 4.000 svojih vojnika koji su onda napali 4.000 naoružanih Honduranaca - oni nisu očekivali tu akciju.

Tisuće žrtava

"Nismo mogli vjerovati što se događa", kaže režiser dokumentarnih filmova Walter Hernández koji upravo montira dokumentarac o okolnostima "nogometnog rata". On je u obje zemlje razgovarao s desecima političara, povijesničara, nogometaša i očevidaca. I došao do zaključka da je u ratu poginulo između 2.500 i 6.000 ljudi.

Režiser danas zna što je bio stvarni povod ratnim zbivanjima: "Radilo se o zadovoljavanju interesa korumpirane vrhuške i u Hondurasu i u El Salvadoru, te o interesima međunarodnih korporacija, koje su imale plantaže banana u obje zemlje", kaže Hernández i dodaje: "Bila je to velika uvreda za inteligenciju naroda: politička vrhuška je u najgoroj propagandističkoj maniri širila mišljenje kako je za izbijanje rata kriv isključivo nogomet!" Tadašnja diktatura u Hondurasu bojala se narodne revolucije, a vladari u El Salvadoru po svaku su cijenu htjeli spriječiti da se oko 300.000 državljana te srednjeameričke zemlje iz Hondurasa vrati u domovinu.

Radilo se o gastarbajterima iz El Salvadora, koji su u Hondurasu praktično bez ikakvih prava radili na plantažama banana. Mnogi su u to vrijeme govorili o "robovlasništvu".

Duboki ožiljci

Rat je u obje susjedne zemlje ostavio duboke tragove do danas. I danas se osjeća bijes s obje strane granice. U ratu nije bilo službenih pobjednika i gubitnika. Sukob je zaustavljen nakon intervencije Organizacije američkih država. Rat je trajao stotinjak sati ("100-satni rat").

Nakon rata došlo je do velikog vala migracija. Stotine tisuća ljudi iz El Salvadora i drugih srednjeameričkih država emigrirali su u SAD.

sma/dpa

Odg. urednik: A. Šubić