"Ako sam mrtav, nisam kriv"
14. kolovoza 2008
Uoči Olimpijskih igara kineskim je medijima savjetovano kako im je pametnije da izbjegavaju teme koje bi mogle baciti sjenku na život u Kini. Ipak: skandal oko direktora državnog Ureda za nadzor kvalitete živežnih namirnica je bio toliko velik da je procurio usred Igara. Jer, njega je početkom kolovoza policija odvela na saslušanje i samo dan nakon toga je po svemu sudeći, počinio samoubojstvo.
Radije mito nego da netko gleda u sastojke
Wu Jianping je bio na čelu ureda koji je morao dati dozvolu za sve prehrambene proizvode koji se pojavljuju na tržištu. Naravno, nekima od 450.000 proizvođača u Kini bilo je lakše dati "mali poklon" direktoru nego da netko provjerava ima li u proizvodu štetnih kemijskih ili bioloških sastojaka. Potom je Jianping odveden na policiju kako bi objasnio odakle mu novac za čitav niz nekretnina čija vrijednost daleko prelazi ono što je mogao zaraditi. Navodno se nikad nije vratio kući i dan kasnije je počinio samoubojstvo.
Nije samoubojstvo nego nesretan slučaj
Čim je kineski financijski list Caijing prekršio zavjet šutnje naložen od države, odmah se oglasila državna uprava: glasnogovornica Ureda za nadzor kvalitete niječe da je riječ o samoubojstvu nego je "na žalost, Jianping preminuo nesretnim slučajem".
Službeni izvori isto tako navode da se okolnosti udesa još istražuju, ali se ne objavljuju nikakvi dodatni detalji. Konačno, u kineskoj tradiciji nije rijetkost podići ruku na sebe ako te netko zatekne sa rukom u vreći, po poslovici "Mrtvi nisu više krivi".
Koja hrana je sada opasna za život?
Skandala s hranom i lijekovima u Kini ima na pretek: posljednja je bila vijest o ribi i tjestenini punoj pesticida. Posebno tragičan slučaj je bio kada je brojna dojenčad umrla od falsificiranog mlijeka u prahu. U srpnju 2007. je kineska vlast odlučila drakonski kazniti direktora državnog Ureda za nadzor hrane i lijekova Zhenga Xiaoyua. On je osuđen na smrt jer je za mito davao dozvolu za proizvodnju lijekova, među ostalim i za antibiotik koji je ubio najmanje deset osoba. Prema nekim procjenama, volumen novca koji Kinezi daju i prime kao mito je nekih 86 milijardi dolara svake godine - oko 3% nacionalnog dohotka.