Američka vojska priznaje 94 slučaja zlostavljanja zatočenika

Američki general Les Brownlee izvjestio je istražno povjerenstvo senata o 94 slučajeva zlostavljanja zatvorenika od listopada 2001. pa do početka lipnja ove godine. Iako je čak i ovaj broj veći od broja slučajeva zlostavljanja o kojima je donedavno govorilo američko ministarstvo obrane, vjerojatno će tek uslijediti reakcija brojnih organizacija poput Crvenog križa ili Amnesty Internationala da li je riječ doista o samo 94 slučaja - citiramo američkog generala - "potvrđenih ili mogućih zlostavljanja bilo koje vrste, uključujući krađe, psihičke napade, seksualna napastovanja i smrti."

U 39 slučajeva zlostavljanje je završilo smrću zatočenika a u 20 od tih slučajeva već je poveden postupak protiv počinioca pod optužbom ubojstva. U ovom izvještaju se zapravo po prvi put spominje i ukupan broj neprijatelja - ili "neprijatelja" koje su savezničke snage zarobile: oko 50.000, kako u Afganistanu tako i u Iraku. Obzirom na tako velik broj još bi se moglo povjerovati američkom general-bojniku Paul Mikolasheku koji je vodio istragu, kako svi ti slučajevi ne predstavljaju niti postupak, politiku niti su za to vojnici uvježbani i upućeni nego da je riječ o individualnim slučajevima a ne o sustavnom problemu. Toj izjavi usprotivio se i član istražnog povjerenstva, senator Jack Reed pitajući generala, da li nisu našli sustavni problem samo zato jer ga nisu ni tražili.

Jer od prvih fotografija zlostavljanja u zatvoru Abu Grhraib u Iraku, postoji čitav niz svjedočanstava - ne samo zarobljenika nego i američkih vojnika koji govore o praktično svakodnevnom postupku ponižavanja i zlostavljanja ali podoficir američke vojske Samuel Provance - koji je i sam služio u zloglasnom iračkom zatvoru tvrdi; istražitelji se nisu čak ni potrudili pitati ga sve što zna i kako osobno poznaje na desetke vojnika koji su bili u Abu Ghraibu, ali nikad nisu ni saslušani. Umjesto toga, samom Provanceu prijeti stegovni postupak jer je razgovarao sa novinarima američke televizijske postaje ABC.

Skandal sa zlostavljanjem zatočenika nije bio izazvan ponekom pljuskom - pa makar se u ovom izvještaju čak i spominju novi takvi pojedinačni slučajevi - nego upravo zbog sustavnog postupka. Konačno, na desetke bivših zatočenika prije svega Guantanama i koji su državljani raznih država, od Velike Britanije, Švedske pa do Sirije, već poveli sudski postupak protiv nadležnih američke vojske a postoji i netom otkriveni dokument sa potpisom ministra obrane Rumsfelda sa kraja 2002. koja dopušta čitav niz agresivnih metoda saslušanja, na primjer trpanje zarobljenika u samnicu ili mračnu komoru do 30 dana, saslušanje koje može potrajati 20 sati i svlačenje zatočenika. Doduše u travnju slijedeće godine je Rumsfeld izdao nov katalog mjera protiv zatočenih ali posebno su se teške optužbe čule i protiv pripadnika Vojne obavještanje službe - u čijoj je nadležnosti bio Abu Ghraib i osobito protiv pripadnika privatne tvrtke, CACI koju je zaposlila vojska i čiji je program "spavanja i jela" za zatvorenike već dospio u javnost: u njemu je predviđeno da se zarobljenima ne dopusti san duži od 4 sata puna tri dana i tek onda ih se pušta 12 sati počinka.

Obzirom da je djelatnost i ova privatne tvrtke obuhvaćena ovim vojnim izvještajem, ipak je i tu naveden stegovni prijestup koji se toliko često ponavlja da se ne može drugačije shvatiti nego osporen "sustavni postupak": neuvježbanost i neiskustvo pripadnika i vojske i tih privatnih istražitelja. O mnogo težim prijestupima o kojima je izvještavao i Amnesty International i Crveni križ - na primjer i o zatvaranju i zlostavljanju čak i djece i to pred očima roditelja, pa čak i postojanje posebnog zatvora za djecu gdje pripadnicima Crvenog Križa nije dopušten pristup, general Mikolashek je izjavio kako njegovo povjerenstvo "nije našlo dokaza" za postojanje takvih zatvora.