Američko - turski odnosi na kušnji: Turska invazija u sjeverni Irak
25. veljače 2008
Sjedinjenim Državama ni u kom slučaju nije u interesu pogoršanje odnosa s Ankarom. Turska nije samo kao NATO partner važan saveznik u toj regiji, već predstavlja i jedan od najvažnijih puteva za opskrbu američkih vojnika u Iraku. Već je na početku rata u Iraku bilo jasno da će takve strateške koristi imati i svoju cijenu, iako Sjedinjene Države neće moći bitno utjecati na odluke Turske.
Logistička pomoć Amerike
To je još teže i zbog ideologije "borbe protiv terorizma" koju propagira George Bush. PKK je i u Sjedinjenim Državama na popisu terorističkih organizacija. Bilo bi jako čudno kada bi se Amerika usprotivila da se jedna prijateljska zemlja bori protiv terorizma i izvan granica vlastite zemlje. Tako je Washington već na početku napetosti duž iračko-turske granice koncem prošle godine bio spreman ponuditi Turskoj logističku podršku. Sjedinjenim je Državama isto tako bilo poznato da je za spriječavanje upada preko granice nadležna uprava dotične regije - u ovom slučaju središnje iračke uprave, odnosno, regionalne kurdske vlade. Ili - u slučaju da obje nisu u stanju s tim problemom izići na kraj - taj bi zadatak bio prepušten američkim postrojbama u Iraku.
Podrška i za svaki slučaj - opomene
No to ni u kom slučaju nije u interesu Washingtona - jer ni oni sami nemaju kontrolu nad situacijom u Iraku. Zbog čega onda kvariti inače dobre odnose s Kurdima u području koje je relativno mirno? Onda se čini da je puno jednostavnije dati Ankari slobodne ruke - s preporukom da akcija ne prijeđe nužno potrebne razmjere. Za svaki slučaj - Amerika šalje opomene da tu operaciju treba što je moguće prije okončati.
No Washington je ipak prešutno dopustio širenje turske vojne akcije time što se nije usprotivio akcijama turske vojske na kopnu. Amerika je, naime, nakon brojnih pogrešaka u Iraku i Afganistanu, ustanovila kako se protiv terorista ne može boriti iz zraka jer pri tome strada suviše civila. Ako se želi savladati pobunjenike, to je moguće jedino u kopnenim borbama.