Antisemitizam u Francuskoj

Predsjednik središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj Paul Spiegel prije desetak dana je u jednom rezgovoru upozorio na sve veći antisemitizam. Pri tome Spiegel nije mislio samo na Njemačku, već na cijelu Europu. Spiegela zabrinjava prije svega stanje u Francuskoj. Tako su u posljednjih nekoliko tjedana oskrnavljeni grobovi Židova u Francuskoj, prije nekoliko dana izvršen je i atentat na jedan židovski centar u Parizu, a došlo je i do napada na židovske građane. U takvim prilikama spektakularan je i vrlo sporan poziv kojeg je izraleski premijer Sharon uputio Židovima koji žive u Francuskoj da napuste tu zemlju i emigriraju u Izrael. Što se krije iza antisemitizma u Francuskoj, na ovo pitanje odgovore je pokušala pronaći Rebecca Partouche koja je na licu mjesta razgovarala s pogođenima i intelektualcima.

”Postoji umjerena napetost, ali ona nije uočljiva. Sve u svemu ovdje je relativno mirno. Naravno da imamo širom otvorene oči. Ali ovdje ima mnogo policajaca u civilu. Svi se osjećamo sigurnim u Parizu. Osječam se čak u metrou sigurnije nego prije 20 godina”, kaže gospodin Armand, vlasnik zlatarnice u pariškoj židovskoj četvrti Saint-Germain des Pres. Kipu, tradicionalno židovsko pokrivalo glave, gospodin Armand, u javnosti više neće nositi, posebno ne u problematičnim gradskim četvrtima, gdje žive doseljenici iz sjeverne Afriike, Magreba. Pri tome je ovaj stariji gospodin kao i mnogi francuski Židovi i sam Magrebinac, sefardski Židov, čiji su preci prije nekoliko stoljeća iz ponovno pokrštene Španjolske protjerani u sjevernu Afriku. Gospodin Armand rođen je prije 69 godina u Tunisu i tamo je živio do prije 20 godina.

U rasprave oko sve većeg antisemitizma u Francuskoj uključilo se i nekoliko intelektualaca, tako i francuski romancier Marek Halter: ”Židovi i Arapi iz Magreba donjeli su svoje antagonizme u Francusku. I ako jedan musliman na arapskom opsuje magrebske Židove tada to pogađa ravno u dušu. Ne samo da takve psovke razumiju, oni se prisjećaju Medine, na getoe u kojima su živjeli u koje su ih deportirali Arapi. Prisjećaju se prošlosti koja nije tako davna. Ako pak Arapi opsuju europskog Židova tada se on ne osjeća kao Židov već kao Francuz. On se osjeća ovjde kod kuće kao što je to prije njega činio Proust ili Montaigne. Aškenazi danas nose europski antisemitizam sa sobom. Za njih kukasti križ ima sasvim drugo značenje nego za jednog arapskog Židova. Što njemu kaže kukasti križ, za njega to nije ništa drugo osim neke vrste fašističkog folklora”.

Marek Halter je Aškenaze - dakle Židov čiji su preci u Srednjem vijeku protjerani iz zapadne i srednje u istočnu Europu. Halter je rođen u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu - u Poljskoj i to 1936. godine, samo nekoliko godina prije rata i geta. Za njega kukasti križevi su sve samo ne folklor. Stoga sve učestalija oskrnavljenje židovskih grobova u Elzasu, zemlji njegovih predaka bude u njemu gorka sjećanja. Za njega je jasno da je antisemitizam u Francuskoj u prvom redu nastavak stare nesretne europske tradicije, a manje nekakav novi fenomen uvezen iz sjeverne Afrike: "Antisemitizam u Francuskoj ima tri lica. Prvom lice predstavljaju desni populisti okupljeni oko Le Pena. Drugo lice predstavljaju lijevi, a to je bilo tako još u doba Karla Marxa. Židov predstavlja kapital koji izrabljuje radnike. U ovom slučaju Palestinac predstavlja proletarijat. Na ovaku vrstu antisemitizma nailazi se kod mnogih protivnika globalizacije i zelenih - primjerice kod onih koji su se nedavno sastali na skupu u Durbanu u Južnoj Africi. Na takvim skupovima drže se govori kojima bi nacionalsocijalisti pljeskali. I upravo takav antisemitizam nailazi na poptporu mnogih ljudi u medijima, od ljudi koji bi trebali biti na ”dobroj strani” onoga što je Hegel nazivao ”lijepim dušama”. I na koncu imamo treće lice, a to je muslimanski antisemitizam kojeg u Francuskoj propagira samo jedna mala skupina, prije svega nezaposleni i neintegrirani mladi ljudi. I to su oni koji oskrnavljaju groblja koje lijevi brane argumentima i koje desni ekstremisti opskrbljuju amblemima".

Je li antisemitizam u Francuskoj također prastari demon, duboko ukorijenjen u glavama Francuza? Ili se radi o novom valu političkog neprijateljstva koje nema objašnjenja i koji dolazi iz islamskih zemalja - radi li se od ”nouvelle judeophobie” kako se to naziva u francuskim medijima? Za novinara i stručnjaka za orijent Antoinea Sfeiera točno je i jedno i drugo: ”Bez rezervi, u Francuskoj postoji antisemitizam, jer u načelu vlada propalestinska atmosfera. Istodobno postoji europski antisemitizam koji nema nikakve veze s izralesko-palestinskim sukobom, ali služi kao izlika za sukob na Bliskom istoku. Prema geslu: ”Pogledajte ih, oni vladaju informacijama, bankama itd....” Vrlo nezahvalan je izraz ”Židovi i Arapi”. Jer, većina izraelskih Židova su i sami Arapi. To su orijetalci. I zaista bi rado saznao, u čemu se to razlikuje jedan marokanski Židov od jednog Egipćana. U jedno pak vjerujem, a to je da arapski Židovi trenutno u većem obliku osjećaju antisemitizam”,

konstatira novinar i orijetalist Antoine Sfeier. Posljednice toga su očite: trenutno emigrira - ili kako se to u medijima riječima napuše - ”bježi” - godišnje oko dvije tisuće francuskih Židova u pravcu Izraela. Većina su Sefardi. Za to postoje dva razloga: Prvi je da se osjećaju bliže Izraelcima koji su u većini Sefardi - nego francuskim Aškenazima. I drugi razlog je da je većina Sefarda šezdesetih godina emigrirala za Francusku, neposredno nakon rata u Alžiru. Time su oni više integrirani u francuskoj kulturi nego njihovi stari suvjernici. Tako misli Marek Halter: ”U Francuskoj kao i u Njemačkoj Židov nije stranac. Ja sam rođen u Varšavi. Ali moji preci bili su još podanici francuskog kralja kada Bretonci i Baski još nisu ni postojali. Prečesto se zaboravlja da Židovi nisu izvozni proizvod, da nisu strano tijelo koje tek treba integrirati. Oni su ovdje kod kuće”, kaže Marek Halter.

Sve to se događa u Francuskoj gdje je vjerska pripadnost strogo privatna stvar koja jednako vrijedi i za oko pola milijuna Židova i za oko šest milijuna Arapa. Nezgodno je samo što se stanovništvo u Francuskoj ne prisjeća nekih povjesnih i vjerskih istina, na koje posjeća Antoine Sfeier: ”Danas nitko nema pojma o vjerama. Tko to danas još zna što znači Spasovo ili uznesenje Marijino? Sve što je vjersko se odbacuje. Bilo da se radi o židovstvu ili islamu, obje bi prema tome završile u ropotarnici povijesti. Stoga je vrlo znakovito da se pojam ”antisemitizam” ne odnosi samo na Židove, već i na arapske muslimane. Jer i oni su Semiti”, upozorava novinar i orijetalist Antoine Sfeier.