Argumenti za postupak zabrane AfD-a?

Desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD), čiji neki dijelovi su desno-ekstremni i prati ih Ustanova za zaštitu ustavnog poretka, reagirala je na izvještaj istraživačke mreže Correctiv o susretu nekih funkcionara AfD-a i desnih ekstremista. To nije bio AfD-ov sastanak i tamo nisu razvijane političke strategije, kaže se u priopćenju. Ali ne opovrgava se da se na susretu u Potsdamu razgovaralo o planu „remigracije", dakle protjerivanju nekih ljudi s migracijskom pozadinom iz Njemačke.

Jedan od idejnih začetnika desno-ekstremnog „Identitetskog pokreta", Martin Sellner, zalagao se na tom sastanku za to, kako izvješćuje Correctiv, da tražitelji azila, stranci s pravom boravka, ali i oni „njemački državljani koji nisu asimilirani" moraju napustiti Njemačku. Takozvana „remigracija" nije novi plan desnih ekstremista. Tu se radi o protjerivanju iz Njemačke svih ljudi koji imaju migracijsku pozadinu, ali i onih s njemačkim državljanstvom koji se ne uklapaju u sliku Njemačke kako ju vide desni radikali.

Planovi „remigracije" su protuustavni

Takav plan bi bio rasistički i protuustavan. Definirao bi ljude na temelju njihovog podrijetla i sadržajno odgovarao pojmu naroda koji je Savezni ustavni sud  proglasio protuustavnim u postupku zabrane stranke NPD (Nacional-demokratska stranka Njemačke). Tada je sud u Karlsruheu rekao: „Politički koncept koji je usmjeren na strogo isključivanje svih onih koji nisu etnički Nijemci" vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Osim toga kršio bi ljudska prava, jer bi masovno protjerivao ljude koji, istina, nemaju njemačko državljanstvo, ali imaju pravo boravka u Njemačkoj.

Što to znači za moguću zabranu AfD-a?

Savezni ustavni sud zahtijeva dvije stvari da bi se neku stranku moglo zabraniti. To su, prvo, protuustavni ciljevi. Znači da stranka mora težiti ograničavanju ili ukidanju slobodarskog, demokratskog osnovnog poretka. I drugo, mora postojati „plansko aktivno djelovanje" članova stranke ili pristaša stranke kako bi se postiglo protuustavne ciljeve. Pritom mora izgledati barem moguće da to djelovanje bude uspješno. Kod NPD-a, koji 2017. nije zabranjen, Savezni ustavni sud u Karlsruheu je zanijekao stvarnu opasnost te stranke, ocijenivši ju kao beznačajnu. Ali AfD, koji bi ove godine mogao pobijediti na nekim pokrajinskim izborima, vrlo vjerojatno ne bi bio ocijenjen kao politički beznačajan.

Koji dokazi bi morali biti predočeni za zabranu?

U slučaju postupka za zabranu AfD-a moralo bi biti dokazano koje ciljeve slijedi ta stranka, a koji su protuustavni.

Christoph Möllers, profesor ustavnog prava i povjerenik u drugom postupku za zabranu NPD-a, ukazao je u jednom intervjuu za Süddeutsche Zeitung na jedan problem. Za razliku od NPD-a, AfD nije u svom programu zapisao protuustavne ciljeve. Zato bi njegovu protuustavnost bilo potrebno dokazati iz izjava čelnika i dokazati da to vrijedi za cijelu stranku. Ne može se osloniti samo na postojeće izvještaje Ustanove za zaštitu ustavnog poretka nego bi morali biti podastrijeti dokumenti dobiveni vlastitim istraživanjem. Jedna tema u mogućem postupku zabrane mogla bi biti umreženost AfD-ovih političara s desno-ekstremnom scenom.

Od koga se AfD ogradio?

Desno-ekstremni „Identitetski pokret" nalazi se na popisu organizacija čiji članovi ne mogu postati članovi AfD-a. Ali, već godinama je poznato da se AfD toga „popisa o nespojivosti" ne drži dosljedno. Jedan od najpoznatijih primjera: zastupnik AfD-a u Bundestagu Jan Nolte zaposlio je u svom uredu jednog časnika Bundeswehra koji je osumnjičen da je planirao desničarski teroristički napad. Unatoč tomu što ga je vojna protuobavještajna služba MAD označila kao desnog ekstremista taj časnik je dobio iskaznicu za ulazak u Bundestag.

U više navrata se pokazalo da neki članovi AfD-a održavaju kontakte s desnim ekstremistima ili da i sami imaju takvu pozadinu. Vlastiti popis o nespojivosti, dakle, nema u toj stranci osobitu vrijednost. Nakon objavljivanja istraživanja Correctiva AfD ukazuje na to da susret u Potsdamu nije on organizirao, AfD nije pozivao na taj sastanak.

Jedan element u mogućem postupku zabrane

AfD je, istina, zapisao da članovi određenih desno-ekstremnih skupina ne mogu postati članovi te stranke. Ali, kad se osobni referent šefice stranke Alice Weidel sastane s istaknutim desnim ekstremistom i razgovara s njim o rasističkim planovima protjerivanja, to je u svakom slučaju nešto što bi igralo određenu ulogu u mogućem postupku zabrane AfD-a.

Susret u Potsdamu mogao bi biti pokazatelj protuustavnog djelovanja AfD-a i tako barem jedan element u mogućem postupku zabrane AfD-a.

Kako su reagirali političari?

Savezni kancelar Olaf Scholz (SPD) jasno je reagirao na platformi X. „Mi nećemo dopustiti da netko u našoj zemlji pravi razliku, ima li netko od nas migracijsku pozadinu ili ne. Mi štitimo sve – bez obzira na podrijetlo, boju kože ili koliko je netko neugodan za fanatike s fantazijama asimilacije."

Savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD) upozorila je na opasnost umrežavanja desničara i desnih ekstremista. Ona kaže da je zato ispravno što Ustanova za zaštitu ustavnog poretka pomno prati kontakte u desno-ekstremističkom spektru.

Unutarnjopolitički stručnjak Zelenih Konstantin von Notz kaže da su takvi planovi deportacije „konkretni i strukturni sastavni dio te stranke koja prezire čovjeka". Alexander Throm, unutarnjopolitički stručnjak CDU-a, smatra da je zastrašujuće to kako su političari AfD-a, desni ekstremisti i pristaše Identitetskog pokreta, koji je označen kao protuustavan, međusobno umreženi. Ali, Throm ne misli da je pametno pokrenuti postupak zabrane AfD-a jer smatra da bi ga to samo ojačalo.

Bivši predsjednik Bundestaga Wolfgang Thierse (SPD) ipak se izjasnio za preispitivanje mogućnosti pokretanja postupka zabrane. Takav postupak ima visoke prepreke i AfD bi ga iskoristio propagandistički, kaže Thierse. „Ali, Damoklov mač zabrane trebao bi ostati visjeti iznad AfD-a."

aj/ts