Ariane 5-ECA polijeće u petak

Prostorija u kojoj se montira nova raketa Ariane 5-ECA proteže se na 14 katova. Deset muškaraca u bijeloj odjeći zatežu vijke na nekoj ogromnoj bijeloj bačvi promjera pet i pol metara i visokoj oko šest metara. Ono što izgleda kao bačva u stvari je gornji dio rakete, sagrađen u sjevernoj Njemačkoj, u Bremenu. Jedan od tehničara koji rade na novoj raketi Steven Kubacki pojašnjava: “Upravo odvajamo stepenicu od donjeg zateznog prstena kako bi mogli početi s uspravljanjem rakete.”

Nova Ariane polako ali sigurno raste. Donji je dio već postavljen. Tu stoje mlaznice iznad kojih se nalazi ogromni spremnik goriva visok poput tornja, a lijevo i desno na tijelu letjelice su pomoćne rakete koje pri polijetanju daju dodatnu snagu od 26 milijuna konjskih snaga. Tehničari moraju zategnuti 420 debelih vijaka. Steven Kubacki priča: "Ovdje imamo dvije vrste suradnika. Tu je jedan stalni tim koji je uvijek ovdje, a tu su i oni koje mi nazivamo misionarima. To su ljudi koji su stigli iz Bremena." Kubacki je dio stalnog tima i to već 13 godina. I on sada sudjeluje u montaži, no kasnije će kontrolirati rad svog tima i to doslovce svaki pojedini vijak.

Od ovog novog starta Ariane mnogo se očekuje. Više se ne smiju dogoditi greške kao kod prvog pokušaja u prosincu 2002. godine. Tada je kontrolni centar morao Ariane dignuti u zrak. Od letjelice u koju je uloženo 130 milijuna eura ostala je samo hrpa otpada. Inžinjer Horst Holsten pojašnjava: "Kod zadnjeg neuspjelog starta problem je bio u pogreški u raketnom pogonu Vulcain2. Tu smo pogrešku odstranili tako da vjerujem da tamo više neće biti problema.”

Horsta Holstena njegovi kolege zovu “Mister Ariane”. On je kao inžinjer radio na razvoju svih dosadašnjih Arianei i to od prvog prototipa od prije više od 26 godina. Danas je šef tima i uskoro bi trebao ići u mirovinu. Ali, kako ističe, ne prije nego što doživi let nove Ariane. Ona bi trebala transportirati 67 posto tereta više nego njezine prethodnice, ukupno deset tona. Nju bi se moglo usporediti s letećim do vrha natovarenim kamionom. Horst Holsten kaže: "Postoji poseban odnos prema raketi. Čim je dan znak za polijetanje, čim se raketa digne u zrak, onda se sa zemlje više ne može utjecati. U zraku je raketa prepuštena sebi samoj. Ona mora sama tražiti i pronaći svoj put. Zato mora apsolutno sve besprijekorno funkcionirati. Zbog toga je i napetost vrlo velika. Čim se nosač odvoji od rakete može se još samo nadati da se ništa nije zaboravilo.”

Da se ništa neće zaboraviti nada se prije svega vlasnik komunikacijskog satelita XTAR koji je glavni teret rakete na njezinom predstojećem letu. Kako bi se testiralo je li Ariane 5-ECA stvarno tako jaka kao što inžinjeri tvrde, na njoj će se nalaziti i dodatni teret koji će se uglavnom sastojati od mjernih instrumenata. Ukoliko sve prođe onako kako je planirano, tehničari već imaju pred očima idući cilj. Oni Ariane žele poboljšati tako da može nositi 12 tona korisnog tereta. No, neizvjesno je hoće li takva raketa stvarno jednog dana biti i izrađena. Jer, potražnja na telekomunikacijskom tržištu više ne raste, pa će biti smanjena i potreba za transporterima za skupe i teške ogromne satelite.