1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Balkanizacija Etiopije: multietničkoj državi prijeti raspad

5. studenoga 2021

Prije dvije godine je premijer Etiopije dobio Nobelovu nagradu za mir. Sada njegova zemlja tone u rat i kaos koji mogu destabilizirati regiju, ocjenjuje urednik redakcije DW-a na amharskom, Ludger Schadomsky.

https://p.dw.com/p/42dIY
Abiy Ahmed
Abiy AhmedFoto: Eduardo Soteras/AFP/Getty Images

Posjet američkog izaslanika Jeffreyja Feltmana u četvrtak bio je posljednji očajnički pokušaj da se stabilizira div na Afričkom rogu. Amerikanac je u Adis Abebi pokušao uvjeriti šefa vlade Abiya Ahmeda da dogovori prekid vatre i započne mirovne pregovore. Jedino tako bi se mogao zaustaviti rat koji već godinu dana bjesni između službenih snaga reda i Narodnog oslobodilačkog fronta Tigraya, dakle i prije nego što borbe stignu do glavnog grada.

Rat se odavno prelio iz regije Tigray na sjeveru zemlje i hara u pola Etiopije. U sukobe su umiješani susjedni Sudan i Eritreja, a petljaju se i zemlje poput Irana, Turske, Ujedinjenih Emirata, Rusije i Kine.

Strateški važna regija

Rat može destabilizirati strateški osjetljiv Rog Afrike na istoku kontinenta, i to za desetljeća koje dolaze. Međunarodna zajednica je i ovdje podijeljena, a Peking i Moskva nastavljaju s politikom veta u Vijeću sigurnosti UN-a. U gorke lekcije o zastrašujuće naivnoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Zapada spada to što im je premijer Ahmed okrenuo leđa, iako su ga na početku euforično podržavali.

Krvavi kraj „etiopskog proljeća“ tragičan je na mnogo načina, prije svega za 110 milijuna Etiopljana koji su se, nakon mirnih promjena 2018. godine, nadali boljim danima. Tragično je što ekonomija, ionako unakažena galopirajućom inflacijom i pandemijom, sada trpi i zbog rata. Nastavlja se vrzino kolo bijede i gladi.

Tragično je i to što su etiopski partneri i zagovornici reformi sa Zapada opet strašno zakazali, samo par mjeseci nakon fijaska u Afganistanu. Bilo je groteskno naivno što je tobožnji reformist Ahmed dobio Nobelovu nagradu s političkom pozadinom. Nagrađen je zbog sklapanja mira sa susjednom Eritrejom, a onda je laureat, samo dvije godine kasnije, pozvao eritrejsku vojsku da intervenira u Tigrayu gdje su se dogodili najstrašniji ratni zločini.

Naivni Zapad

Zapadnjaci su bili zaslijepljeni reformskim žarom. Pali su na holivudsku priču o mladom karizmatičnom lideru koji će umiriti drugu najmnogoljudniju afričku zemlju, ali i cijeli regiju. Ali, žestoko su podcijenili etničku dinamiku u ovoj multietničkoj državi.

Letimični pogled na povijest Etiopije bio bi dovoljan da se vidi kako se duboko rivalstvo naroda Oroma, Amhara i Tigrejaca ne može gurnuti pod tepih lijepim gestama i simbolima.

Bilo bi previše jednostavno svu krivnju pripisati međunarodnoj zajednici. Kultura nepovjerenja duboko je usađena u etiopsko tkivo, u kombinaciji s nesposobnom i etnocentričnom kastom političara. To guši svaki pokušaj demokracije. Bit će potrebne generacije da se nauči što je to kultura kompromisa. Etiopsko civilno društvo je preslabo da bi prohodalo u doba nakon autoritarizma.

Sve to zajedno olakšava posao saboterima da potpale bačvu baruta u kojoj živi više od 80 etničkih grupa. Međusobna mržnja se manifestira i na društvenim mrežama kao nikad prije.

Koalicija Tigrejaca i Oroma, nastala iz čiste računice, maršira ka Adis Abebi, ali bi bilo previše proročki predviđati tko će ubuduće vladati zemljom. Izvjesno je međutim da se balkanizacija Etiopije ne može zaustaviti bez ozbiljnog nacionalnog dijaloga, koji uključuje sve relevantne snage, važne vjerske vođe, tradicionalne autoritete, uhapšene oporbenjake i snage civilnog društva.

Konačni okršaj

Abiy Ahmed, koji se pojavio kao dinamični reformist i šarmantni pomiritelj, ostat će upamćen kao jedna od najvećih grešaka Nobelovog odbora, čija lista grešaka i nije baš kratka. Danas Ahmed u militarističkom tonu poziva građane da se spreme za „konačni okršaj”.

Na vlast bi opet htjelo doći nekadašnja klika iz Narodno-oslobodilačkog fronta Tigraya koja je duže od četvrt stoljeća kontrolirala politiku, ekonomiju i vojsku. To raduje nostalgičare sa Zapada, koji hvale red i disciplinu bivših gerilaca. No Tigrejci čine šest posto stanovništva Etiopije, pa preostalih 94% žitelja novu situaciju dočekuje sa skepsom i pomiješanim osjećajima.

Državna agencija za turizam reklamira Etiopiju kao zemlju s trinaest sunčanih mjeseci. Sunčana politika Abiya Ahmeda odavno je prekrivena tmurnom sjenkom. Kada će stići novo političko proljeće? Nitko ozbiljan to ne želi prognozirati. Sada se radi samo o tome da se spriječi još više krvoprolića i pad Adis Abebe.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu