"Bambiland" - kazališna kritika medija u ratovima

Kada su prije tjedan dana Amerikanci u Bagdadu ponosno pokazali video snimku uhvacenog Saddama Husseina, dva prilicno angažirana i kontroverzna umjetnika našli su u tom svojevrsnom globalnom spektaklu potvrdu onoga što su samo dva dana ranije prezentirali publici Burgteatra u Becu. - Austrijska spisateljica Elfriede Jelinek je za vrijeme rata u Iraku napisala kazališni komad "Bambiland" i na njezinu izricitu želju predstavu je na scenu postavio polivalentni redatelj Christoph Schlingensief. "Amerikanci su puno toga naucili od svoje omiljene televizijske postaje Al Jaseere," tim je rijecima video-zapis s bradatim Saddamom prokomentirao Schlingensief: "Bin Laden ima snažne slike od 11. rujna, i Ameri su tome htjeli suprotstaviti nešto što su sada napravili s Pik Asom - morali su se pokazati i zubi, kao kod provjeravanja zubala kod Hitlera." - oštro i direktno, kako je vec naucio javnost, govori ovaj redatelj.
Slike su potpuno preuzele moc - nad svijetom. S tom porukom je predstava "Bambiland" u kojoj se Elfriede Jelinek suocava s problematicnom ulogom medija u ratovima.
Zapravo, kako sama istice, njezinog teksta u Bambilandu je malo: Jelinek je posegnula za rijecima Eshilove drame kojega naziva pramodelom onoga što se danas naziva "embedded journalist", jer je i sam sudjelovao kao borac u ratu Helena protiv Perzijanaca, što je kasnije opisao u jednoj od svojih tragedija.
Autorica napominje da i ostatak nije njezin - autorska prava pripadaju medijima koji prenose slike nasilja i razaranja. "Wartainment" - "ratna zabava" nova je dimenzija svijeta - zabava u kojoj svatko može sudjelovati. Svatko postaje sudionik, htio on to ili ne.

"Ljudi su zbunjeni. Pogledate desno i vidite gdje gori kontejner sa smecem i pomislite da je to teroristicki napad. Vidite avion na nebu i pomislite leti prema sljedecem neboderu. Covjek nije više u stanju reci gdje je ratno poprište" kaže Christoph Schlingensief, koji je zapravo na pozornici koristio samo kratke pasaže autoricinoga teksta.
Potpuno u njegovom stilu u predstavi se sve dogada istovremeno monolozi s filozofskim diskursima, karikirani nastup glumaca i naturšcika, scena postaje polje za improvizirani kamp i katolicku procesiju, uštogljenu dnevnu sobu ili zaglušujuci stranacki kongres na cijim zastavama su crni obrisi Bambija postali kukasti križevi.
Gluma, filmske projekcije i tonski zapisi - i naravno nezaobilazna Wagnerova glazba - nadglašavaju se, nižu i nadopunjuju ne bi li prikazali cisti kaos i duboki strah. Schlingensief je sve to pokušao pojacati porno-groteskom u kojoj ženske ruke americkom zastavom seksualno zadovoljavaju jednog muškarca upravo u trenutku dok zaglušujuce padaju bombe - simbolicna scena zapravo koja i nije toliko originalna, jer nešto slicno publici je vec u svom filmu "Underground" prenio Emir Kusturica, doduše ne s toliko tjelesnog razotkrivanja kao u Bambilandu. No, zbog te Schlingensiefove sekvence, predstava se ne preporucuje mladima od osamnaest godina. - Buduci da pornografija u kazalištu odavno nije ništa neuobicajeno, u Becu je premijera ostala bez ikakvog skandala, kakav se zapravo ocekivao od Schlingensiefa.
"Publika je reagirala znakovito hladno. - kaže kazališni kriticar Christoph Woers. Gledalište je bilo rasprodano - ukupno stane 200 gledatelja i kad svi plješcu onda s to i cuje, - a i kada ne plješcu takoder. Iako, priznaje kriticar kraj jenapravljen tako da baš i ne poziva na aplauz. -Kada se glumci naklone, na platnu krece odjavna špica kao u kinu - tako da su se ljudi i ponašali kao u kinu."