Banka u Božjim rukama

Redovnici koji vode banku? Ono što na prvi pogled zvuči nevjerojatno, postoji u Sankt Augustinu pored Bonna već 50 godina i posluje s popriličnim uspjehom. Steyler Bank je kreditni institut kojeg su prije 50 godina osnovali Steylerski misionari koji u međuvremenu djeluju u 70 zemalja svijeta.

Transparentna banka

Svi koji u ovoj banci otvore račun mogu, kako se to navodi u brošuri banke, biti mirne savjesti. Prihode od kamata mušterije mogu donirati redu za njegove misionarske ili dobrotvorne aktivnosti. I dobit ove banke odlazi u humanitarne projekte. "Pojam 'časnog trgovca' nam je neobično važan", kaže direktor banke Norbert Wolf. U vrijeme kada je zbog financijske krize povjerenje građana u bankare naglo palo, Steyler Bank djeluje kao pravo malo čudo. Poslovi ove privatne banke su u potpunosti transparentni. Ovdje ne možete naići na trikove poput poklona za nove mušterije. Isto tako nema ni premija za djelatnike koji u banku dovedu novu mušteriju, kako je to inače uobičajeno u bankarskom svijetu.

Povjerenje u drugačije bankare

Do 1964. misionari su novac za svoje misije prikupljali kao i druge crkvene ustanove: preko milodara vjernika. Tada je, usred njemačkog gospodarskog čuda, promijenjen zakon o bankarstvu i misionari su uskoro novac za svoje humanitarne akcije diljem svijeta počeli zarađivati sami. I to preko vrlo svjetovnih bankarskih poslova. Od pada povjerenja u klasične banke Steyler Bank je profitirala i to odmah nakon izbijanja globalne bankarske krize 2008. I očito da se model banke koja svoju zaradu ne dijeli pohlepnim menadžerima nego financira dobrotvorne projekte dopada sve većem broju mušterija. Od izbijanja bankarske krize Steyler Bank bilježi godišnje 1.000 do 1.200 novih mušterija. One su, kako priča vodstvo banke, uglavnom poodmakle dobi i dobro situirane.

Moralno-etički principi

Djelatnosti svih tvrtki čije papire Steyler Bank nudi preko svojih dioničkih fondova na neki način se temelje na ekološkim ali i etičkim načelima. U fondu se nalaze dionice samo onih poduzeća koja zadovoljaju stroge kriterije. "Npr. gledamo i kakva je politika tog poduzeća kad je u pitanju spojivost karijere i obitelji ili kako se odnose prema potrošnji energije", kaže direktor Norbert Wolf. Popis kriterija koje Steyler Bank navodi kao uvjet za ulazak u dionički fond je podugačak. Dakle nema poduzeća koja trguju oružjem, kozmetičkih tvrtki koje provode pokuse na životinjama ili bilo koje tvrtke koja je na neki način povezana s duhanskom industrijom ili proizvodnjom alkoholnih pića. A s obzirom da se radi o banci koja je u rukama Katoličke crkve, ovdje je također nemoguće naći dionice tvrtki koje imaju bilo kakve veze s pornografijom ili - pobačajima.

Nema savršenih

Tako zvuči teorija. No u praksi je vrlo teško kontrolirati sve povezanosti jednog dioničkog društva. Osim toga, da bi uopće ušle u portfelj banke, tvrtke moraju ostvarivati i kakvu-takvu dobit. A to nije uvijek moguće kroz principe koje brani jedna crkva. "Apsolutno održivog poduzeća i poduzeća koje bi u potpunosti zadovoljilo naše kriterije jednostavno nema", priznaje i samo vodstvo banke. Zato se Steyler Bank usredotočuje na ona poduzeća pojedinih branši koja su najbliža idealima "savršenog poduzeća". No i sami bankari priznaju da je nemoguće, kad je u pitanju gospodarstvo, povoditi se isključivo etikom. Kako inače objasniti da se u portfelju nalaze i dionice BMW-a čiji automobili su zbog natprosječne potrošnje trn u oku ekolozima.