Banka za siromašne "osvaja" Ameriku

Ekonomski stručnjak Muhamed Yunus je 1976. godine utemeljio Grameen banku kako bi siromašnima u Bangladešu pružio priliku da uz pomoć takozvanih mikro kredita postanu mali poduzetnici. Od takvih kredita do sada je profitiralo oko 7,5 milijuna ljudi, od čega je 90% žena. Po Yunusovim navodima 98% debitora (zajmoprimaca) vratilo je svoj dug. Za svoje je životno djelo Yunus 2006. odlikovan Nobelovom nagradom za mir. Otvaranjem prve poslovnice u SAD-u počeo je, kako on očekuje, trijumfalni proces osvajanja i američkog tržišta. Prva je filijala otvorena upravo u New Yorku, financijskom "srcu" Amerike i cijelog svijeta. Navala zainteresiranih tijekom ceremonije otvaranja prve filijale bila je toliko velika da je sami čin presjecanja vrpce po kratkom postupku prebačen u jedan obližnji restoran. Slučajno ili ne radilo se o indijskom restoranu ("Delhi Palace").

Kredit za realizaciju životnog sna

Među zainteresiranim građanima bilo je puno Amerikanaca koji su oduševljeni idejom mikro-kreditiranja. Jedan je žena izjavila kako joj je san otvoriti trgovinu cipelama, a njezina prijateljica Maria planira otvaranje salona za uljepšavanje. Maria potječe upravo iz Bangladeša i već je uzela kredit kod Yunus banke u New Yorku: s pozajmljene 3 000 dolara ona je blizu realizacije svoga sna. Ovaj je primjer tipičan za program Grameen Trust banke u njujorškom kvartu Queens. Vidar Jorgensen, direktor banke, pojašnjava zašto se mali krediti odobravaju uglavnom ženama: "Mi se usredotočavamo gotovo isključivo na žene. One se pouzdanije od muškaraca kad se radi o vraćanju kredita. Dobit koju ostvaruju one "ulažu" uglavnom u svoju djecu. Zbog toga je i društveni efekt naših kredita veći ukoliko ih odobrimo ženama."

Uoči otvaranja prve poslovnice u Americi su se pojavile sumnje može li program Muhameda Yunusa funkcionirati i u jednoj industrijskoj zemlji, odnosno baš u New Yorku? David Jones, predsjednik društva "Community Service" iz tog grada, kaže kako u New Yorku svaki treći gradski stanovnik živi na granici egzistencijalnog minimuma. A to znači da se radi o oko 2,5 milijuna ljudi. To znači i da se mora djelovati kako bi se njihov broj smanjio. No, za rješavanje problema je maksimalna visina kredita od 3000 američkih dolara jednostavno preniska, kaže Jones: "Pogledajte samo koliko su visoke stanarine: i u siromašnim četvrtima stan košta izmneđu 750 i 1000 dolara mjesečno. Iznajmljivanje poslovnih prostora je još skuplje. U New Yorku je izuzetni skupo otvaranje privatnog businessa. Ideja dodjele mikro kredita je u temelju dobra. No mora se voditi računa i o tome koliko su visoki troškovi rada i ostali troškovi u New Yorku."

Model koji ne funkcionira u SAD-u?

Jones ne ignorira činjenicu da je Yunus u Bangladešu pružio slamku spasa milijunima ljudi. Tamo Grameen banka ima 7,5 milijuna mušterija. No, dodaje Amerikanac, taj se koncept ne može tek tako preslikati na SAD: "Model kreditiranja koji funkcionira u zemljama u razvoju ili u tranzicijskim zemljama ne može se prakticirati u industrijskim nacijama. Ja sam skeptičan oko te ideje. U gradovima kao što su New York ili Chicago ima dosta siromaštva. Ali tamo se ne mogu implementirati takvi modeli bez uvažavanja kulturoloških ili gospodarskih posebnosti. Ako se one ne uvaže to je po meni problematično."

Grameen banka i njezin utemeljitelj na drugoj strani imaju ambiciozne planove u Americi. Oni New York smatraju "pokusnim kunićem" za ekspanziju u druge američke gradove. Na pitanje zašto je od svih gradova baš New York odabrao za eksperimentiranje, 67-godišnji ekonomist iz Bangladeša kaže da je to za njega izazov: "Ako uspijemo u New Yorku onda ćemo sigurno uspjeti i u svim drugim gradovima u Sjedinjem Državama".