Banke opet na optuženičkoj klupi

Ako se po jutru dan poznaje, tada bi nekadašnje mušterije Hypo Real Estate (HRE) nakon okončanja sudskog postupka mogli otići kućama s pozamašnom svotom novca u džepu. Na početku suđenja, čiji će ishod utjecati i na ostale slične postupke koji su u pripremi, sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu Guido Koschy je zaključio kako je banka ulagače „pola godine svjesno obmanjivala“ prikazujući financijsko stanje banke boljim nego što je ono u stvarnosti bilo. Kako je rekao sudac, priopćenje uprave HRE od 3. Kolovoza 2007. o financijskom stanju HRE-a bilo je „puno preoptimistično“.

Tužba dioničara

Time je bivša uprava banke zapravo dovedena pred zid jer će na temelju procjene ovog priopćenja teći i daljnji tijek suđenja koje bi u mnogočemu moglo utjecati na odnos prema odgovornosti vodstva banaka koje su u jeku financijske krize 2008. mnoge dioničare svojim neodgovornim ponašanjem zavile u crno. Samo pola godina kasnije dionicama HRE-a na frankfurtskoj burzi vrijednost je pala za 35 posto. Od tada je za HRE stvar krenula nizbrdo i od konačne propasti je spašena državnim tj. novcem poreznih obveznika. No dioničari se nikad nisu pomirili s gubitkom svojih uloga. Odvjetnik Andreas Tilp, koji zastupa jedan međunarodni investicijski fond, želi kroz tužbu protiv HRE-a stvoriti presedan koji bi otvorio vrata ostalim tužbama. Samo u ovom prvom postupku bi HRE-u mogao biti osuđen na plaćanje odštete u iznosu preko milijardu eura. Uspjeh ovog suđenja bi za sobom mogao povući i tužbe ostalih ulagača. HRE smatra da je komunikacija s dioničarima „bila primjerena“. Prema nekim tvrdnjama dioničara, tadašnji šef HRE-a Georg Funke, koji bi trebao dati iskaz u četvrtak, je još 2007. znao da se banka nalazi u ozbiljnim poteškoćama ali o tomu nije obavijestio poslovne partnere.

Kriza se vraća

Javnost se tako ponovno suočava sa skandalom koji je postao simbolom za nesposobnost njemačkih bankara da na vrijeme uoče financijsku krizu i priznaju svoje pogrešne procjene. Na kraju priče je 2009. HRE spašen državnim novcem a njegovi „truli“ papiri u vrijednosti od 170 milijardi eura su bili sklonjeni u tzv. Bad Bank. HRE je nakon toga nastavio s poslovanjem pod novim imenom (PBB) i u međuvremenu čak ostvaruje dobitak.

No u slučaju uspjeha tužbi bi na kraju opet obični građani mogli biti ti koji izvlače deblji kraj. Jer s obzorom da je HRE, tj. njegova pravna nasljednica, u međuvremenu u državnim rukama, odštete bi se mogle isplaćivati iz javnog proračuna. Političari bi se tako još jednom mogli suočiti s jednom neugodnom temom za koju su se nadali da je pomalo zaboravljena, a to je financiranje nesposobnosti bankara novcem poreznih obveznika koji bi dobro došao u drugim, za javnost mnogo svrsishodnijim, sektorima. Bankari su i u slučaju HRE prošli bolje nego dioničari. Bivši šef HRE-a Funke se poslije propasti banke povukao na Mallorcu gdje se posvetio novoj karijeri: prodaji luksuznih nekretnina.